Uvod
Prehrana na različite načine može utjecati na razvoj kardiovaskularnih (KV) bolesti. Nepravilan odabir namirnica, prevelik unos ugljikohidrata, kolesterola i masti, kao i prevelik kalorijski unos pridonose razvoju i pogoršanju bolesti (slika 1.) (1). S druge strane, dijetna prehrana, povećani unos nezasićenih masnih kiselina iz ribe i ekstradjevičanskoga maslinova ulja mogu znatno reducirati KV rizik (2). Svakako treba paziti i na unos soli te voditi brigu o dovoljnom unosu vitamina, minerala i elemenata u tragovima (3). U kontroliranim studijama dokazano je da unos određene vrste hrane povoljno utječe na kardiovaskularno zdravlje.
Pretilost i kardiovaskularni rizik
Pretjeran dnevni unos kalorija, kao i nedovoljna tjelesna aktivnost dovode do pretjerane uhranjenosti (indeks tjelesne mase – BMI 25 – 29,9 kg/m2) i pretilosti (BMI ≥ 30 kg/m2). Pretilost je često udružena s drugim čimbenicima rizika poput arterijske hipertenzije i inzulinske rezistencije. Incidencija pretilosti u Hrvatskoj je u porastu i danas je svaki peti stanovnik pretio, a preuhranjene su dvije trećine muškaraca i više od polovice žena (4). Podatak je još porazniji kada se uzmu u obzir bolesnici s visokim kardiovaskularnim rizikom; tako u nedavno objavljenoj opservacijskoj studiji Europskoga kardiološkog društva Euroaspire IV Hrvatska zauzima neslavno 6. mjesto u Europi s prevalencijom pretilosti od 46% među bolesnicima bez poznate aterosklerotske bolesti kojima je započeto liječenje hipertenzije ili dislipidemije (5). Osobito je opasna abdominalna pretilost, tako da je rizik od razvoja KV bolesti povećan u muškaraca s opsegom struka većim od 102 cm i žena s opsegom struka većim od 88 cm. Treba imati na umu da je pretilost promjenjiv čimbenik rizika od razvoja KV bolesti na koji još možemo utjecati, a kojemu se, nažalost, posvećuje nedovoljna pažnja. Redukcija tjelesne težine u bolesnika s razvijenom kardiovaskularnom bolesti smanjuje rizik od smrti 1,5 – 2 puta te je jednako važna poput regulacije dislipidemije ili arterijske hipertenzije (6, 7).
Novija saznanja pokazuju da različite vrste hrane imaju različit potencijal za razvoj pretilosti. Svaki tip hrane različito djeluje na kompleksni multifaktorski mehanizam regulacije tjelesne težine. Bitno je pri dijetnoj prehrani osim samog smanjenja unosa kalorija voditi brigu i o ravnomjernom unosu voća i povrća te orašastih plodova (8). Osim toga potrebno je promijeniti životne navike, primjerice povećati tjelesne aktivnosti i kvalitetnije spavati jer se tada preko aktivnosti leptina, grelina, razine inzulina i crijevnih peptida dodatno utječe na smanjenje tjelesne težine (9, 10).
Utjecaj prehrane na dislipidemiju
Osim pretilosti poznat je utjecaj dislipidemije na aterosklerotski proces (11), a povišena razina kolesterola u krvi najvažniji je promjenjivi čimbenik rizika od razvoja kardiovaskularnih (KV) i cerebrovaskularnih (CV) bolesti. Od samog početka te spoznaje promjena prehrambenih i životnih navika smatra se jednim od najvažnijih čimbenika za smanjenje KV rizika (13). Kako se pokazalo da upravo KV bolesnici imaju loše prehrambene navike (12), više je kardioloških društava objavilo svoje dijetne preporuke. Jedna od najpoznatijih je „Step“ dijeta AHA-e (The American Heart Association) koja je usredotočena na smanjenje unosa kolesterola i kalorija iz masti, posebice saturiranih, te povećan unos voća, povrća i žitarica (14). Većina kontroliranih studija pokazala je da se prehranom može utjecati na do 15% razine serumskog kolesterola, dok je u stvarnom životu taj postotak i manji (oko 10%) te je stoga često u sekundarnoj prevenciji nužno uvesti i farmakoterapijsko liječenje (15).
Mediteranska prehrana
Iako danas postoje razne dijetne preporuke, nužno je prepoznati one koje su znanstveno utemeljene. Jedna od njih je tzv. mediteranska prehrana karakterizirana visokim unosom maslinova ulja, voća, orašastih plodova, povrća te umjerenim unosom ribe i peradi, kao i povremenom umjerenom konzumacijom vina uz mesni obrok (16). Studija sekundarne prevencije Lyon Heart Study još je 1999. godine dokazala da mediteranska prehrana, uvedena nakon prvog infarkta miokarda, u 46 mjeseci praćenja dovodi do redukcije kardijalnih događaja za 50 do 70% (2). U primarnoj prevenciji jedna je od najvažnijih španjolska studija PREDIMED (Prevención con Dieta Mediterránea) sa 7447 bolesnika visokog rizika koji nemaju poznate KV bolesti. Nakon randomizacije u tri skupine ispitanici su konzumirali: mediteransku dijetu s dodatkom ekstradjevičanskoga maslinova ulja, mediteransku dijetu s dodatkom orašastih plodova i kontrolnu dijetu sa smanjenim unosom masti. Praćenjem tijekom 4,8 godina utvrđeno je da su ispitanici kontrolne skupine imali značajno više velikih KV događaja (109) u usporedbi s ispitanicima na mediteranskoj dijeti i s dodatkom ekstradjevičanskoga maslinova ulja (96) i orašastih plodova (83) (slika 2.) (17). Mediteranska prehrana pokazala se stoga korisnom u redukciji KV rizika i u primarnoj i u sekundarnoj prevenciji (18). Iako u osnovi postoje mnoge sličnosti s dijetom „AHA Step“, osnovna je razlika u vrsti unesenih masnoća i ulja koji su u mediteranskoj prehrani bogati linolenskom kiselinom, oleinskom kiselinom iz ekstradjevičanskoga maslinova ulja i omega-3 masnim kiselinama. Kao dio mediteranske prehrane posebno se ističe ekstradjevičansko maslinovo ulje bogato oleinskom kiselinom koja nakon ugradnje u LDL-čestice povećava njihovu otpornost na oksidativni stres za razliku od LDL-čestica bogatih linolenskom i arahidonskom kiselinom (19). Također je ekstradjevičansko maslinovo ulje za razliku od drugih maslinovih i biljnih ulja bogato fenolima, poput oleokantala koji je neselektivni inhibitor ciklooksigenaza, za koje je u studiji EUROLIVE potvrđeno da imaju povoljan učinak na smanjenje oksidacije LDL-a u ljudi te povisuju serumsku razinu HDL-čestica (20). Osim antioksidativnog učinka ekstradjevičansko maslinovo ulje ima i dokazani nutrigenomski efekt te kod ljudi smanjuje ekspresiju proupalnih gena (21). Stoga mediteranska prehrana osim smanjenja tjelesne težine, dislipidemije i regulacije krvnog tlaka povoljno djeluje na endotelnu funkciju, sistemsku upalu te smanjenje aritmogenosti (22), a čini se da može povoljno djelovati i na trombogenost te smanjenje vulnerabilnosti aterosklerotskog plaka (23). Ti su podaci u skladu s, iako u novije vrijeme osporavanim, metaanalizama studija s ribljim uljem i pročišćenim omega-3 masnim kiselinama za koje je utvrđeno da smanjuju rizik od nagle srčane smrti bez utjecaja na incidenciju moždanog udara, koronarne ili druge KV bolesti (24).
Japanski način prehrane
Osim mediteranskoga veliko zanimanje izaziva japanski obrazac prehrane posebice s otoka Okinawe čiji stanovnici imaju najnižu incidenciju koronarne bolesti na svijetu. Tradicionalna japanska dijeta sastoji se od sojinih proizvoda, ribe, alga, povrća, voća i zelenog čaja te malo mesa. S druge strane, japanske dijete često sadržavaju veliku količinu natrija iz sojina umaka te su povezane s povećanom incidencijom moždanog udara i određenih karcinoma pa stoga nisu postigle uspjeh kao mediteranska dijeta (25).
DASH-dijeta
Prilagođeno prema ref. 53.
Redukciju KV rizika postiže i DASH-dijeta (Dietary Approaches to Stop Hypertension), primarno razvijena da potpomogne regulaciju krvnog tlaka u hipertoničara (26). Sastoji se od povećanog unosa voća, povrća, integralnih žitarica i proizvoda s manje masnoće ili bez nje. Jedna je od najispitivanijih dijeta koja osim povoljnog učinka na sniženje krvnog tlaka pozitivno djeluje na ukupni kolesterol i homocistein u serumu (27). Posebno je potentno voće i povrće bogato fitokemikalijama poput bobičastih i orašastih plodova. Fitokemikalije su skupina biološki aktivnih nehranjivih tvari koje mogu djelovati imunomodulatorno, zaštitno na koštani i endokrini sustav te antimutageno i antikarcinogeno na staničnom nivou. Do sada je identificirano više od tisuću fitokemikalija, a najpoznatije su resveratrol iz grožđa odnosno vina, likopen iz rajčice, izoflavoni iz soje, flavonoidi iz voća. Osim toga znatna redukcija krvnog tlaka, a time i KV rizika, postignuta je kombinacijom DASH-dijete i kontrole unosa soli. U studiji DASH-sodium efekt sniženja tlaka (do 7 mmHg niži sistolički tlak) postignut je redukcijom unosa soli sa 100 na 50 mmol/dan (28).
Sol i elementi u tragovima
Sol je potrebna za normalno funkcioniranje organizma. Dnevna potreba za njom iznosi 5 – 6 g (1 čajna žličica) (29). Međutim, povećan unos kuhinjske soli jedan je od glavnih čimbenika za razvoj arterijske hipertenzije. U Hrvatskoj je prosječan unos soli oko 16 g na dan, a od povišenoga krvnog tlaka oboli svaka treća osoba (30). Smanjenjem unosa na 6 g/dan značajno se snižava arterijski tlak u hipertoničara, i to sistolički za 7,11 mmHg, a dijastolički za 3,88 mmHg, ali i u normotoničara (sistolički 3,57 mmHg, dijastolički 1,66 mmHg) (31). Zapreka smanjivanju unosa kuhinjske soli temelji se na činjenici da 75 – 80% te soli unosimo bez znanja iz gotovih i polugotovih prehrambenih proizvoda, dok tek 15% dodajemo sami (32). I na tom polju postoje određeni pomaci poput akcije smanjenja količine soli u kruhu i pekarskim proizvodima. Pritom su poseban problem bolesnici s kongestivnim zatajivanjem srca u kojih je potrebno održavati strogu bilancu unosa soli i tekućine i kod kojih svaki prekomjerni unos soli i vode može poremetiti labilnu ravnotežu te dovesti do pogoršanja bolesti.
Potrebno je paziti na unos elemenata u tragovima poput aluminija, broma, kroma, bakra, mangana, molibdena i cinka, koji su sastavni dio mnogih enzima te stoga veoma važni za uredno funkcioniranje organizma. Njihov unos bitan je za KV zdravlje te se u slučaju nedostatka moraju nadoknaditi, ali uz oprez jer mnogi od njih u visokim dozama djeluju štetno na zdravlje
ZAKLJUČAK
Redovita, umjerena i pravilna prehrana jedan je od najvažnijih faktora na koji možemo utjecati da znatno smanjimo rizik od nastanka bolesti srca i krvnih žila. Pri tome je ključno smanjiti unos industrijski prerađene hrane bogate hidrogeniziranim masnoćama, zasićenim uljima, šećerom i solju, a povećati unos neprerađenog voća i povrća (tablice1. i2.). Takav način prehrane propagira više dokazano korisnih dijeta od kojih je našem podneblju i mentalitetu vjerojatno najbliža mediteranska dijeta. Mediteranski obrazac prehrane bogat voćem, povrćem, nezasićenim masnim kiselinama i plavom ribom znatno smanjuje KV rizik u primarnoj i sekundarnoj prevenciji. Uz dijetnu prehranu svakodnevna umjerena tjelesna aktivnost povoljno djeluje na održavanje tjelesne težine, kao i na poboljšanje lipidnog profila.