Conference paper

Petogodišnje praćenje ishoda ishemijskog moždanog udara

Dragutin Kadojić
Sanja Mišević
Ivanka Bradvica
Boško Barac
Davor Jančuljak
Mira Kadojić

Abstract

Autori su istraživali ishod ishemijskog moždanog udara (IMU) kroz petogodišnje razdoblje. Studijom je obuhvaćeno 175 bolesnika, 86 (49,14%) žena i 89 (50,86%) muškaraca srednje dobi od 65,68 (raspon 29-88) godina, koji su tijekom 1993. godine liječeni na Neurološkoj klinici u Osijeku zbog prvog IMU. Podrobno su analizirani podaci iz povijesti bolesti i protokola liječenja, ambulantni nalazi neuroloških kontrola, a posebnim anketnim upitnikom prikupljeni su podaci o stanju bolesnika kroz petogodišnje razdoblje nakon preboljelog IMU. Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi preciznije pokazatelje kratkoročnog i dugoročnog ishoda IMU u našoj populaciji, koji bi omogućili usporedbu s podacima iz drugih zemalja i olakšali prognozu bolesti. Dobiveni su sljedeći pokazatelji: pogoršanje bolesti ili progresija neurološkog deficita nakon prijma u bolnicu zabilježeni su u 30,29% bolesnika; recidiv bolesti u prvih 30 dana od nastupa bolesti zabilježen je u 5,14%, u prvoj godini u 10,62%, a u petogodišnjem razdoblju u 21,58% slučajeva. Globalna kognitivna disfunkcija je u prvih 30 dana zabilježena u 20%, a pet godina nakon IMU demencija je zapažena u 31,51% bolesnika. Ukupan ishod bolesti i stupanj funkcionalnog deficita preživjelih bolesnika izražen modificiranom Rankinovom ljestvicom (RS) bili su kako slijedi: 30 dana nakon akutnog IMU 13,72% bolesnika potpuno se oporavilo i bili su neovisni o tuđoj pomoći (0. i 1. stupanj RS ); 32,57% olesnika imalo je umjeren neurološki deficit i djelomice su ovisili o tuđoj pomoći (2. i 3. stupanj RS); 24% bolesnika imalo je težak neurološki deficit i potpuno su ovisili o tuđoj pomoći (4. i 5. stupanj RS); umrlih je bilo 29,71% (6. stupanj RS). Godinu dana nakon IMU umrlo je 50,23% bolesnika. Pet godina nakon IMU 8% bolesnika bilo je neovisno o tuđoj pomoći, 20% bolesnika bilo je djelomice ovisno, 8,57% bolesnika potpuno je ovisilo o tuđoj pomoći, a umrlo je 63,43% bolesnika. U usporedbi s literaturnim podacima, smrtnost naših bolesnika bila je nešto veća u prvih 30 dana, a u prvoj godini nakon IMU značajno veća nego u razvijenijim zemljama. Razlog su tomu vjerojatno bili lošiji uvjeti bolničkog liječenja, te slabija poslijebolnička njega i liječenje ovih bolesnika u nas. Ostali pokazatelji kao što su smrtnost u petogodišnjem razdoblju, učestalost recidiva inzulta i demencije približno su bili jednaki rezultatima sličnih istraživanja u razvijenijim zemljama. Ovo je ispitivanje pokazalo razoran značaj moždanog udara, opseg i težinu posljedica što ih ova bolest ostavlja na zdravlje pučanstva izazivajući funkcionalna oštećenja i dramatičan pad kvalitete života oboljelih osoba. Kako su ovi rezultati dobiveni na bolesničkom materijalu tijekom rata, u gradu Osijeku pod opsadom i s poznatim ograničenjima, oni upozoravaju na socijalne i ekonomske čimbenike važne u liječenju neuroloških, osobito cerebrovaskularnih bolesti. Time rezultati ispitivanja upozoravaju na potrebu stvaranja boljih uvjeta za dijagnostiku, liječenje i prevenciju ove teške bolesti.

Keywords

Moždani infarkt, epidemiologija; Ishod i procjena procesa (zdravstvena zaštita)

Hrčak ID:

14987

URI

https://hrcak.srce.hr/14987

Publication date:

1.12.2000.

Article data in other languages: english

Visits: 1.841 *