Skip to the main content

Original scientific paper

Etika svjedočenja : preživjeli kao drugi tubitka

Zrinka Božić Blanuša ; Department of Croatian language and literature, Faculty of humanities and social sciences, University of Zagreb, Zagreb, Croatia


Full text: croatian pdf 131 Kb

page 1-23

downloads: 300

cite


Abstract

U svojoj poznatoj analizi bitka ka smrti (Sein zum Tode) Martin Heidegger smrt definira kao obvezu pojedinca. Iako priznaje da je subitak (Mitsein) esencijalna struktura oblikovanja jastva, smrt pripada isključivo samotnom tubitku (Dasein). Drugim riječima, sudbina tubitka je kolektivna, ali on svejedno ni na koji način ne sudjeluje u odnosu drugoga prema vlastitoj smrti. Budući da ne možemo iskusiti vlastitu smrt, jedino što nam preostaje je da budemo prisutni uz umirućeg drugog. Međutim, drugi može svjedočiti našem umiranju i našoj odsutnosti iz svijeta. Heideggerova koncepcija samotne smrti bila je predmetom rasprave Jean-Paula Sartrea, oštro ju je kritizirao Emmanuel Levinas, branio i preosmislio Jacques Derrida, opetovano tematizirao Maurice Blanchot. U toj dugogodišnjoj plodnoj raspravi pitanje drugosti otvarano je više puta, no pitanje egzistencijalne pozicije preživjelog, kao onoga koji ostaje nakon nečije smrti, otvorio je Giorgio Agamben. Premda su pitanjem svjedočenja bavili autori koje je zanimao problem historijske traume (LaCapra, Caruth, Leys, Felman), Agambenova analiza nastala je kao izravan odgovor Heideggerovoj filozofiji bitka. Cilj ovoga rada je preispitati Heideggerovu vrlo utjecajnu koncepciju bitka ka smrti iz perspektive Agambenove problematizacije svjedočenja.

Keywords

Agamben; Heidegger; etika; svjedočenje; svjedok; smrt; tubitak; Muselmann

Hrčak ID:

174637

URI

https://hrcak.srce.hr/174637

Publication date:

1.12.2010.

Article data in other languages: english

Visits: 937 *