Zagreb Law Review, Vol. 5 No. 2, 2016.
Review article
Analiza zahtjeva za mirno rješenje spora prema Zakonu o parničnom postupku
Jadranka Osrečak
Abstract
Iako zahtjev za mirno rješenje spora (Zahtjev) može izgledati neinteresantno širem auditoriju jer je riječ o instrumentu koji se u ovomu obliku javlja samo u hrvatskomu pravu, taj je institut značajan zbog više razloga. Obveza podnošenja Zahtjeva predstavlja oblik alternativnog načina rješenja spora jer stranke imaju mogućnost riješiti spor izvan suda. Zahtjev kao institut je interesantan i zbog dvojne uloge nadležnog državnog odvjetništva koje, kao nezavisno pravosudno tijelo, djeluje i kao zastupnik po zakonu države i kao arbitar između stranaka.
Obveza podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora pozitivna je procesna pretpostavka propisana Zakonom o parničnom postupku. Riječ je o općoj obvezi koja ne ovisi o vrsti spora već o vrsti stranaka u sporu. Svaka fizička ili pravna osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske mora podnijeti zahtjev za mirno rješenje spora, a to se primjenjuje mutatis mutandis i na državu.
Obveza podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora narušava procesnu ravnotežu te stavlja u nepovoljniji položaj tužitelja koji mora čekati do tri mjeseca dulje od „običnog“ tužitelja koji nema obvezu podnijeti Zahtjev kako bi podnio tužbu. Pa ipak, analiza Zakona o parničnom postupku, statistička analiza kao i analiza sudske prakse pokazuje da su pozitivni učinci Zahtjeva daleko značajniji od negativnih.
Konačno, članak se bavi i učinkom Zahtjeva na ulogu državnog odvjetništva. Zamjenici u nadležnom državnom odvjetništvu kao nezavisni pravosudni dužnosnici djeluju slično arbitrima i miriteljima tijekom ove faze postupka.
Keywords
Zahtjev za mirno rješenje spora; alternativni način rješavanja sporova; mirenje; arbitraža; pozitivna procesna pretpostavka
Hrčak ID:
174778
URI
Publication date:
5.12.2016.
Visits: 4.145 *