Folia onomastica Croatica, No. 7, 1998.
Original scientific paper
Korijeni dvaju osobnih imena u antičkoj Dalmaciji: Hostucia i Raecius
Adolfo Zavaroni
Abstract
1.1. Osobna venetska imena Osts, Ostios, Hostilius itd, tvorena su iz jedne
osnove *host- > *ost- što se mora shvatiti kao proširenje *kwođ(h)-t / *kwed(h)-t
korijena *kwed(h)-> *kwed(h)-y *kwod(h)~, *kwod(h)- koji izražava 'ubod, oštrinu'
> 'oštroumlje, poticaj, mentalnu snagu, spretnost, hitrinu', Značenje venetskih
imena dokazano je nizom sinonimija što ih nalazimo u venetskoj onomastici gdje
je često prisutan cognomen ili patronim ili neki atribut koji je sinonim pojedinačnog
imena (Osts Akuts Egests Egetor Votteios Fervatis).
1.2. Osnova *kwed(h)-t- 'koji bode, oštar' predstavlja izvor - uz različiti vokalni
ishod - europskim nazivima za 'kesten' < bodljikavo (voće)'. Osnova *cast-
< *kwedh-t- (koju vidimo već u etrurskom i retskom vokabularu, gdje se može
utvrditi grafofonematski prijelaz -st- > -ts > oštro z) sreće se i u germanskom i u
slavenskom. Da bismo protumačili etimon i drugih i.e. termina koji izražavaju
isto semantičko polje, valja pretpostaviti paralelne korijene *gwhadh-, *gwhast-.
1.3. Neki europski nazivi za 'ježa' i za 'osu' mogu se izvoditi iz *k(h)wed(h)-,
*k(h)wod(h)-. Da su 'jež' i 'osa' životinje "koje bodu” dokazuje se i drugim njihovim
i.e. nazivima.
1.4. Osnova *cast- < *kwedh~t- objašnjava i umbrijsko castruo = lat. persona,
(sinonim etrurskome &ersu e i grčkome %otpaKxrip).
2.1. Imena Hostucia i Hostidux u latinskim natpisima antičke Dalmacije izvedena
su iz *host(u)~ 'oštar, koji bode'.
2.2. Semantička konvergencija između gentilicija i patronima iskazuje se čini
se i u onomastičkoj formuli Q. FONTEIUS RAECIF (Dalmacija): neki natpisi
otkrivaju semantičku vezu između Raecia gens, voda i Nymphae.
Keywords
venetska imena; antička Dalmacija; gentiliciji; patronimi
Hrčak ID:
180299
URI
Publication date:
21.6.1999.
Visits: 1.110 *