Original scientific paper

Franjo Rački u Jagićevim «Spomenima mojega života»

Stjepan Damjanović ; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Abstract

Jedan od najvećih slavista u povijesti te znanosti, Vatroslav Jagić (Varaždin, 6. srpnja 1838 - Beč, 5. kolovoza 1923), opisao je svoj život, prvo na njemačkom jeziku za austrijsku Akademiju, a zatim u proširenoj inačici za Srpsku kraljevsku akademiju, koju je, prema austrijskoj inačici, dovršio njegov zet, također poznati filolog, Milan Rešetar. Ta je srpska inačica objavljena pod naslovom Spomeni mojega života: prvi njezin dio izašao je 1930. i u njemu je Jagić opisao svoj život od 1838. do 1880., a drugi je izašao četiri godine kasnije (1934) i u njemu je opisan Jagićev život od 1880. do 1923. U «Spomenima» se spominju brojna imena značajnih ljudi iz hrvatske znanosti i politike, ali i iz javnoga života drugih zemalja, posebice slavenskih, a jedno od najčešće spominjanih osoba je prvi predsjednik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti i jedan od najvećih hrvatskih povjesničara - Franjo Rački (1828 – 1894). To je posve očekivano s obzirom na to da je Jagić bio među prvim akademicima (bio je najmlađi među njima, imao je samo 28 godina) i da je nakon jednog desetljeća rada na zagrebačkoj gimnaziji napustio Hrvatsku i napravio veliku sveučilišnu karijeru u Odesi, Berlinu, Petrogradu i Beču te se iz svih tih gradova dopisivao sa svojim predsjednikom pa Jagić ne samo da spominje ta pisma, nego ih često navodi u cjelini ili jako opširno. Iz te prepiske i Jagićevih komentara saznajemo mnogo zanimljivoga o dvije velike osobe hrvatske znanosti u 19. stoljeću.

Keywords

Franjo Rački; Vatroslav Jagić; međuslavenski odnosi; južnoslavenski odnosi; Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti

Hrčak ID:

181310

URI

https://hrcak.srce.hr/181310

Publication date:

3.4.2017.

Article data in other languages: english

Visits: 879 *