Original scientific paper

https://doi.org/10.1515/aiht-2017-68-2945

Modifikacije ekspresije gena i proteina koji su uključeni u popravak DNA i metabolizam dušikova oksida karbatonidima [derivati dinatrij-2,6-dimetil-1,4-dihidropiridin-3,5-bis(karboniloksiacetata)] u kontrolnih i dijabetičkih štakora

Kristīne Ošiņa ; Genomics and Bioinformatics, Institute of Biology of the University of Latvia, Salaspils
Elina Leonova ; Latvian Institute of Organic Synthesis2, Faculty of Medicine, University of Latvia3, Riga, Latvia
Sergejs Isajevs ; Latvian Institute of Organic Synthesis2, Faculty of Medicine, University of Latvia3, Riga, Latvia
Larisa Baumane ; Latvian Institute of Organic Synthesis2, Faculty of Medicine, University of Latvia3, Riga, Latvia
Evita Rostoka ; Latvian Institute of Organic Synthesis2, Faculty of Medicine, University of Latvia3, Riga, Latvia
Tatjana Sjakste ; Genomics and Bioinformatics, Institute of Biology of the University of Latvia, Salaspils
Egils Bisenieks ; Latvian Institute of Organic Synthesis, Riga, Latvia
Gunars Duburs ; Latvian Institute of Organic Synthesis
Brigita Vīgante ; Latvian Institute of Organic Synthesis
Nikolajs Sjakste ; Latvian Institute of Organic Synthesis2, Faculty of Medicine, University of Latvia3, Riga, Latvia

Abstract

Rezultati ispitivanja patogeneze komplikacija šećerne bolesti (diabetes mellitus – DM) upozoravaju na to da bi tvari koje smanjuju nastanak slobodnih radikala a pospješuju popravak DNA mogle biti obećavajuće u budućem liječenju te bolesti. U ovome su istraživanju ispitana navedena svojstva karbatonida, derivata dinatrij-2,6-dimetil-1,4-dihidropiridin-3,5-bis(karboniloksiacetata). EPR spektroskopija je pokazala da je metkarbaton učinkovit sakupljač hidroksilnih radikala koji nastaju Fentonovom reakcijom. Etkarbaton i propkarbaton su bili malo manje učinkoviti, a stirilkarbaton nije bio učinkovit. UV/VIS spektroskopija pokazala je hiperkromni učinak stirilkarbatona u interakciji s DNA, a svi ostali karbatonidi pokazali su hipokromni učinak. Štakori kod kojih je DM tipa 1 induciran streptozotocinom tretirani su metkarbatonom, etkarbatonom ili stirilkarbatonom (sve tvari su davane u dozi 0,05 mg kg-1 ili 0,5 mg kg-1) tijekom devet dana nakon što je potvrđeno da je izazvan DM. Razine ekspresije gena u bubrezima procijenjene su kvantitativnim RT-PCR-om, ekspresija proteina – imunohistokemijski u bubrezima, srcu, ishijadičnom živcu i očima, a lom DNA – komet-testom bijelim krvnim stanicama. Indukcija DM-a uzrokovala je lomove u DNA; metkarbaton i stirilkarbaton (niska doza) ublažili su ovaj učinak. Metkarbaton i etkarbaton pojačali su mRNA i ekspresiju proteina eNOS-a u bubrezima dijabetičkih životinja; etkarbaton je takav učinak pokazao i u miokardu. Etkarbaton je smanjio ekspresiju iNOS proteina u miokardu, živcu i bubrezima. Ekspresija iNOS-a bila je pojačana u bubrezima primjenom etkarbatona i metkarbatona u dijabetičkih životinja. Razvoj DM povećao je ekspresiju iNOS-a u krvi, a etkarbaton i metkarbaton vratili su ju na normalne vrijednosti. Etkarbaton je pojačao ekspresiju H2AX u bubrezima dijabetičkih životinja, ali je smanjio proizvodnju c-PARP1. Naši podaci upućuju na potencijal karbatonida kao lijekova za liječenje komplikacija uzrokovanih dijabetesom.

Keywords

derivati 1,4-dihidropiridina; diabetes mellitus; DNA lom; sakupljači slobodnih radikala; sintaza dušikova oksida

Hrčak ID:

186560

URI

https://hrcak.srce.hr/186560

Publication date:

20.9.2017.

Article data in other languages: english

Visits: 1.803 *