Review article

Heinzova tjelešca u kliničkoj i eksperimentalnoj toksikologiji

Tihomil Beritić ; Institut za higijenu rada Zagreb

Abstract

1. U pregledu cjelokupne pristupačne literature prikazana su današnja naziranja o značenju Heinzovih tjelešaca u kliničkoj i eksperimentalnoj toksikologji. 2. Usvojen je naziv »Heinzova tjeIešca« kao najispravniji jer ne prejudicira ni jednu od spornih značajki tih tvorbi. 3. Opisane su metode prikazivanja i kvantitativnog određivanja Heinzovih tjelešaca. 4. Zastupa se mišljenje da su Schmauchova tjelešca kod mačaka i Heinzova tjelešca ne samo identične tvorbe, već da Schmauchova endogena tjelešca predstavljaju zapravo morfološki prototip Heinzovih tjelešaca. 5. Prikazane su međusobne razlike eritrocitarnih tvorbi: bazofilno punktiranih eritrocita, retikulocita, siderocita i Jolly-Howellovih tjelešaca. Ističe se, da su Heinzova tjelešca i corpora marginalia kromatološki, a vjerojatno i biološki identične tvorbe. 6. Tvrdi se, da je polimorfizam Heinzovih tjelešaca, koji je opažen i kod vlastitih pokusa in vitro, osjetljivo ovisan o svim ekspertmentalnim uvjetima (kemijska struktura otrova, koncentracija, pH miljea, temperatura, vrijeme djelovanja, prisutnost zraka i t. d.). 7. Istaknuta je uloga slezene kod kliničkog i eksperimentalnog nastajanja Heinzovih tjelešaca. 8. Nabrojeni su otrovi, koji in vivo ili in vitro, ili pak na oba načina izazivaju stvaranje Heinzovih tjelešaca. Ističe se vrijednost, koju Heinzova tjelešca imaju pri proučavanju metabolizma pojedinih otrova. 9. Iznesena su naziranja o mikrokemizmu i citokemijskoj lokalizaciji Heinzovih tjelešaca. Smatra se najvjerojatnijom Jungova hipoteza, da su Heinzova tjelešca denaturirana bjelančevina strome, odnosno denaturirana bjelančevina hemoglobina. 10. Prikazane su hipoteze o odnosu methemoglobina, verdoglobina i Heinzovih tjelešaca. Usvojen je kao najispravniji Heubnerov zaključak, po kojemu su ta tri fenomena različite, među sobom potpuno neovisne posljedice izvjesnih otrovanja, kojima je jedina zajednička osobina oksidativni karakter njihova nastajanja. 11. Ukazuje se na kongenitalne methemoglobinemije, koje mogu poslužiti kao dokaz, da Heinzova tjelešca i methemoglobin, odnosno methemoglobin i anemija nemaju među sobom veze. Protumačeno je nastajanie porfirina kod hemolitičkih anemija uz prisustvo Heinzovih tjelešaca. 12. Konačno je istaknuto dijagnostičko, prognostičko i preventivno značenje Heinzovih tjelešaca.

Keywords

Hrčak ID:

188197

URI

https://hrcak.srce.hr/188197

Publication date:

26.9.1951.

Article data in other languages: english

Visits: 1.071 *