Acta clinica Croatica, Vol. 56. No. 3., 2017.
Professional paper
https://doi.org/10.20471/acc.2017.56.03.21
Liječenje periprotetskih prijeloma bedrene kosti nakon totalne proteze kuka kod Vankuverskog tipa B
Nikola Bulatović
; Clinical Center of Montenegro, Clinical Department of Orthopedic Surgery and Traumatology, Podgorica, Montenegro
Miroslav Kezunović
; Clinical Center of Montenegro, Clinical Department of Orthopedic Surgery and Traumatology, Podgorica, Montenegro
Čedomir Vučetić
; Clinical Center of Serbia, Clinical Department of Orthopedic Surgery and Traumatology, Belgrade, Serbia
Nermin Abdić
; Clinical Center of Montenegro, Clinical Department of Orthopedic Surgery and Traumatology, Podgorica, Montenegro
Ivan Benčić
; Sestre milosrdnice University Hospital Center, Clinical Department of Traumatology, Zagreb, Croatia
Tomislav Čengić
; Sestre milosrdnice University Hospital Center, Clinical Department of Traumatology, Zagreb, Croatia; University of Applied Health Sciences, Zagreb, Croatia
Abstract
Incidencija periprotetskih prijeloma bedrene kosti kod totalne proteze kuka (TPK) je u stalnom porastu u posljednja dva desetljeća i kreće se u opsegu od 0,1%-2,1%. Ovi su prijelomi karakteristični za osobe starije životne dobi s prisutnim kroničnim bolestima, često slabijom kvalitetom kosti, a samo liječenje je kirurški složeno i zahtjevno te praćeno nizom komplikacija. Ova retrospektivna studija je obuhvatila 23 bolesnika liječenih u razdoblju od siječnja 2004. do prosinca 2015. godine. Srednje vrijeme praćenja je bilo 14,5 (od 9 do 25) mjeseci. Bilo je 17 bolesnika s cementnom i šest s bescementnom TPK. U rješavanju prijeloma rabili smo različite tehnike: uporabu žičanih serklaža, DC ploče, LCP sustava i dugog revizijskog stema. Za podjelu prijeloma služili smo se Vankuverskom klasifi kacijom po Duncanu i Masriju. Za kliničku evaluaciju rabili smo modifi cirani Merle d’Aubigneov sustav bodova i pratili komplikacije tijekom liječenja. Cilj je prikazati rezultate liječenja periprotetskih femoralnih prijeloma tipa B nakon uporabe različitih operativnih tehnika i implantata u rješavanju ovoga tipa prijeloma. Prema Vankuverskoj klasifi kaciji unutar tipa B zabilježena je podklasifi kacija na B1 s 10 (43,47%) bolesnika, B2 s 10 (43,47%) bolesnika i B3 s 3 (13,04%) bolesnika. Distribucija bolesnika prema spolu bila je: 8 (34,8%) muškog spola i 15 (65,2%) ženskog spola. Srednja životna dob ispitanika bila je 59,5 (47-86) godina. Od ukupnog broja ispitanika bilo ih je 12 (52,2%) s prijelomom na lijevoj i 11 (47,8%) na desnoj strani. Srednje vrijeme hospitalizacije je bilo 16 (9-26) dana. Primjenom Merle d’Aubigneova sustava bodova kod 10 bolesnika s prijelomom B1 dobivena je srednja ocjena od 11,5 bodova (loš rezultat). Kod 10 bolesnika s prijelomom B2 dobivena je srednja ocjena od 10.6 bodova (loš rezultat). Kod 3 ispitanika s prijelomom B3 dobivena je srednja ocjena od 12 bodova (dovoljan rezultat). Vankuverska klasifikacija i protokol liječenja za periprotetske femoralne prijelome kod TPK je opće prihvaćena i daje sigurne smjernice u donošenju odluke pri liječenju, odnosno korištenju implantata. U našem radu rabili smo različite implantate, žičane serklaže, DC ploču, LCP sustav i dugi revizijski stem u kiruškom liječenju ovoga tipa prijeloma. U određenom broju slučajeva primijenili smo kirurške tehnike odnosno implantate koje ne preporučuje Vankuverski protokol; u ovim slučajevima zabilježen je izostanak cijeljenja kosti, pomicanje i lomljenje implantata, što je rezultiralo nezadovoljavajućim ishodom liječenja.
Keywords
Totalna proteza kuka; Periprotetski prijelom femura; Vankuverska klasifikacija; Komplikacije
Hrčak ID:
191679
URI
Publication date:
1.9.2017.
Visits: 4.345 *