Original scientific paper
Kad se nebo otvori: biblijske i parabiblijske priče u usmenim predajama
Ljiljana Marks
; Institute of Ethnology and Folklore Research, Zagreb, Croatia
Abstract
Apokrifi u srednjovjekovnoj hrvatskoj književnosti nisu jedinstvena žanrovska kategorija i mogu se promatrati kao nadžanrovska skupina tekstova koji pripovijedaju o biblijskim osobama i njihovim zgodama ili djelima kojih nema u biblijskome kanonu. Premda su to fiktivna zabavna djela, zgode su uvijek ispripovijedane kao nefikcionalne, u čvrstom odnosu prema biblijskim sadržajima, kršćanskoj pouci i etičkoj poruci. Bili su namijenjeni čitanju naglas i slušanju pa ta otvorena forma omogućuje osobni stil, posuđivanje i kombiniranje motiva, slobodno shvaćanje kronologije ispripovijedanih događaja, djelovanje na emocije recipijenata ganućem i zabavom, ali i ritam pripovijedanja kao u usmenoj književnosti. Na temelju korpusa usmenih predaja i legendi (iz starijih i novijih zapisa) pokazuje se što se događa kad “sveti tekst” potpuno prijeđe u usmenost: tekstovi se preoblikuju, nepojmljivo se objašnjava bliskim, Božje nadomjeπta ljudskim, no ono što u tom procesu folkloriziranja nastaje jest više ili manje uspješna mješavina komičnog i ozbiljnog, vesela, opuštajuća Biblija, koja služi i smijehu i pouci, a pritom oblikuje cjelinu. Slabljenjem prvobitne pouke jačaju fantastični bajkovni elementi, izvorna se biblijska priča dopunjava apokrifima, pri čemu se upleću legendarno, πaljivo i bajkovito. Najbrojniji su tekstovi kozmogonijskih i etioloških predaja koji najjasnije izgrađuju smisleni most između onoga nekoć i ovoga sada, progovaraju lokalnim pripovjedačevim jezikom, imenuju i objašnjavaju svijet podarujući mu dodatno značenje. Interpretacijom primjera tekstova o postanku svijeta, stvaranju ljudi, navještenja i rođenja Isusova, bijega Svete obitelji te, posljedično, o čudima oko Božića, pokazuje se da pripovjedački korpus koji pritom nastaje nije samo slučajna mješavina, a pogotovo ne nerazmrsivo klupko tekstova heterogena podrijetla i različite starosti, već više ili manje uspješna mješavina komičnog i ozbiljnog. Sve su te priče, zajedno s brojnima ostalima koje bismo mogli uvrstiti u neku hrvatsku Bibliju pauperum, dojmljiv dokument o tome kako je dvije tisuće godina kršćanstva i kršćanskoga nauka shvatio, interpretirao, sačuvao i prenosio narod.
Keywords
Biblija; parabiblijske priče; predaja; apokrifi; usmena književnost; Hrvatska
Hrčak ID:
193027
URI
Publication date:
1.12.2017.
Visits: 1.934 *