Skip to the main content

Original scientific paper

Kršćanima na korist, Turcima na štetu: prevođenje kao oružje u borbi protiv osmanske prijetnje

Marina Schumann orcid id orcid.org/0000-0002-5280-3708 ; Sveučilišni centar za protestantsku teologiju Zagreb


Full text: croatian pdf 228 Kb

page 158-182

downloads: 566

cite


Abstract

Uz kratak osvrt na suvremenu raspravu o prijevodima Biblije u odnosu na druge svete knjige te humanistička i reformacijska promišljanja o važnosti prevođenja, autorica se usredotočuje na dva prijevoda nastala sredinom 16. stoljeća: Kur'an na latinskom jeziku, objavljen u Baselu 1543. godine, te Novi zavjet na hrvatskom jeziku u izdanju hrvatsko-uraške tiskare na dvama pismima, glagoljici 1562./1563. i ćirilici 1563. godine. Pritom se osobit naglasak stavlja na ulogu prijevoda kao oružja u borbi protiv osmanske prijetnje. Činjenicu da se Kur'an ne smije prevoditi reformatori su tumačili kao prikrivanje, a ornamentalne rukopise kao ukrašavanje njegove lažljivosti, za razliku od luteranske Biblije na narodnim jezicima i u čistome, jasnom i čitljivom tisku, te je njegovo objavljivanje u prijevodu i tisku trebalo razotkriti njegovu bezbožnost. Iako je svrha objavljivanja Novog zavjeta na hrvatskom jeziku bila ponajprije pružiti duhovnu potporu kršćanskom stanovništvu na područjima pod turskom vlašću, kod Primoža Trubara i drugih reformatora uraškoga kruga nailazimo i na drugu svrhu, koja se neprestano provlači kroz pisma, posvete i predgovore: naime, da će, zahvaljujući prijevodima, i Turci moći pročitati kršćanski Katekizam, Novi zavjet i druge kršćanske spise te će uvidjeti istinu i obratiti se na kršćanstvo, čime će se otkloniti turska opasnost i spasiti jadni »pokoreni narod« na osvojenom teritoriju i njegovim granicama. Svrha prijevoda nije, međutim, bila samo u tome da se ljudi sami okrenu pravoj vjeri, nego i da nauče o njoj govoriti, jer navodna sklonost Turaka da raspravljaju o pitanjima vjere budila je nadu u evangelizaciju i razbijanje Osmanskog Carstva iznutra, pri čemu su se reformatori umnogome oslanjali i na proročanstva o njegovoj propasti. Analizom izvora dolazi se do zaključka kako je projekt prijevoda Biblije na hrvatski jezik i njezina tiska osobito na ćiriličnom pismu doista imao za svrhu ne samo vratiti poturčeno stanovništvo na staru vjeru, nego i pridonijeti misionarenju među samom Turcima kako bi se Europa oslobodila turske prijetnje.

Keywords

prevođenje; 16. stoljeće; reformacija; osmanska prijetnja; latinski Kur'an; hrvatska Biblija; uraška tiskara

Hrčak ID:

202222

URI

https://hrcak.srce.hr/202222

Publication date:

20.6.2018.

Article data in other languages: english

Visits: 1.862 *