Original scientific paper
Sintaktički, semantički i pragmatički aspekti nekih kvazisubjektnih imenskih skupina u hrvatskom jeziku
Branimir Belaj
Dubravko Kučanda
Abstract
Predmet je ovoga rada sintaktička vrijednost dativnih dopuna koje imaju semantička i pragmatič
ka svojstva subjekta, ali nemaju formalna, odnosno nema sročnosti s predikatom preko prototipnoga
padeža subjekta – nominativa. Naime, hrvatske gramatike vrlo vješto izbjegavaju ući dublje
u raspravu kada su u pitanju sintaktičke funkcije dativa u hrvatskom jeziku tipa Hladno mi
je, Vruće mi je... s jedne strane; Spava mi se, Kiše mi se... s druge... i recimo Iskliznuo mi je
tanjur iz ruke, Ispala mi je žlica na pod s treće strane, a što je na neki način i razumljivo jer je
rješenje u nekim slučajevima nemoguće pronaći ako se ne želi odstupiti od analize preko tradicijskih
pojmova subjekta i objekta. Naime, tradicijski pojmovi subjekta i objekta u većini su suvremenih
lingvističkih teorija, pa tako i u hrvatskim gramatikama (npr. Katičić, 1991, Barić et al.,
1995, Silić, Pranjković, 2005) općeprihvaćeni termini koji se upotrebljavaju pri analizi sintaktičkoga
pola rečenice, no pri tome uvijek treba imati na umu da su oni usto i puno širi filozofsko–logički
pojmovi koji onda po samoj naravi stvari u svoju definiciju odnosno, bolje rečeno, u svoj iskonski
koncept uključuju i određene značenjske komponente. Stoga se, primjerice, vrlo često, posebno u
znanstvenim raspravama, može vidjeti da se govori o semantičkim i pragmatičkim svojstvima subjekta
što se u prototipnim slučajevima odnosi na agens i topic, a u pojedinim se funkcionalnosintaktič
kim teorijama oni i promatraju kroz prizmu semantičkih funkcija (Dik, 1978, 1989) ili se čak
i definiraju kao gramatikalizirane pragmatičke padežne uloge (Givón, 1984, 1990), pri čemu je subjekt
primarni, a objekt sekundarni klauzalni topic). U analiziranim rečenicama sintaktička funkcija
imenskog izraza u dativu nije posve jasna; s jedne strane, dativ je kodiran kao indirektni objekt, a
s druge strane, dativ ima semantička i pragmatička svojstva prototipnog subjekta. U rečenicama s
imenskim izrazom u dativu i imenskim izrazom u nominativu, prvi ima semantička i pragmatička
svojstva subjekta, a drugi ima svojstva kodiranja (nominativ i kontrola sročnosti). Budući da većina
definicija subjekta sadržava mješavinu morfosintaktičkih, semantičkih i pragmatičkih kriterija, bilo
bi potrebno te kriterije i terminološki razlikovati.
Keywords
subjekt; kvazisubjekt; sintaktičke funkcije dativa; morfosintaksa; semantika; pragmatika; hrvatski jezik
Hrčak ID:
19455
URI
Publication date:
5.2.2007.
Visits: 2.367 *