Review article

SAKRALNA UMJETNOST I BESKONAČNO

Anton Šuljić ; Zagreb, Croatia

Abstract

Umjetnost je prikaz Beskonačnog u konačnom, općega u posebnom, kaže Friedrich W. J. Schelling i tvrdi da su umjetnost, filozofija i religija pojave duhovnog u vremenu i usko su uzajamno povezane upravo umjetnošću koja daje oblik onoga Beskonačnoga u konačnome. Ni filozofija ni religija ne mogu bez umjetnosti i zato estetski moment povezuje i čini srodnim sve tri duhovne potencije. Sakralna umjetnost jest umjetnost koja uprisutnjuje Sveto. Ona ga čini vidljivim, štoviše, ona ga tumači, interpretira ga i sluti. Sakralne umjetnosti nema bez njezina bitna sadržaja – vjere. Kršćanska je vjera vjera u jednog, svetog, vječnog i svemogućeg Boga koji je Stvoritelj. Stvoritelj nema ni početka ni kraja – on je jedno s našim pojmom Beskonačnog. Beskonačnost je pak filozofski pojam i nema svojeg ekvivalenta u Bibliji. Iskustva povezana s tim, međutim, jasno su opisana u Pismu i u teološkoj tradiciji: iskustvo Boga usko je povezano sa sviješću da postoje granice našega mišljenja i našega svijeta. Beskonačno se u judeokršćanskoj religioznoj tradiciji, a onda i u likovnim umjetnostima, najčešće naziva – Vječno. Premda etimologija hrvatske riječi „vječnost“ upućuje na vijek, a vijek je vremenski ograničeno razdoblje, vječnost je, kao tipično religiozan pojam, poprimila u stvarnosti izraz Beskonačnog. Kršćanski je nauk, osobito u prvim stoljećima, u srazu s helenističkom kulturom i grčkom filozofijom, izoštravao svoje pojmovlje te je tako u poznatome Nicejsko-carigradskom simbolu vjere (325. – 381.), među ostalim formulirao vjeru u Boga „svega vidljivog i nevidljivog“ čijemu „kraljevstvu neće biti kraja“. Beskonačni i Vječni koji je Tajna ipak nije ostao skriven u beskonačnosti već se objavio. On u njoj postaje prvim i posljednjim razlogom. On je, konačno, i ime za to što nazivamo beskonačnim. Kršćanstvo je religija koja se temelji na Utjelovljenju – utjelovljenju Beskonačnog u osobi Isusa Krista. On je objava, očitovanje vječnoga Boga. Ta se vjera nedvosmisleno nadaje iz novozavjetne predaje, a posebice ju je jasno formulirao sv. Pavao u Poslanici Kološanima gdje on kaže da je Krist „slika Boga nevidljivoga“ (Kol 1,15). U izlaganju se polazi od tih premisa i zorno se, posebice na slikama Krista, analizira utjelovljena Beskonačnost koja i pored jasnih objava ipak ostaje Tajna (trinitarnost kao paradigma za Tajnu, a Tajna za Beskonačnost).

Keywords

umjetnost; sakralna umjetnost; sveto

Hrčak ID:

212014

URI

https://hrcak.srce.hr/212014

Publication date:

8.11.2018.

Article data in other languages: english

Visits: 2.095 *