Review article
https://doi.org/10.31952/amha.16.2.8
IZMEĐU NADZORA I FUNKCIONALNOSTI: ARHITEKTURA ZAVODA ZA UMOBOLNE U STENJEVCU
Vinko Drača
orcid.org/0000-0002-0160-0169
; Faculty of Humanities and Social Sciences, University of zagreb, zagreb, Croatia
Abstract
Ovaj rad promatra arhitekturu Kraljevskog i zemaljskog zavoda za umobolne u Stenjevcu
tijekom njegove izgradnje i prvih godina postojanja. Doba od samog otvaranja zavoda 1879.
do kraja Prvoga svjetskog rata bilo je obilježeno brojnim adaptacijama i proširenjima originalnih
kapaciteta. Rad pokazuje kako su ta proširenja odražavala postojeće paradigme zavodske
arhitekture u drugoj polovici 19. stoljeća. Arhitektura je, pod utecajem Pinelova moral
treatmenta kao primarnoga terapeutskog pristupa duševnim bolestima u 19. stoljeću,
bila smatrana sredstvom izlječenja i njezina se terapeutska važnost u okviru psihijatrije nije
dovodila u pitanje. Dok su rani primjeri arhitekture psihijatrijskih bolnica mnogo posuđivali
od zatvora i bili prilagođeni nadzoru nad duševno oboljelima (primjer je bečki Narrenturm),
kasniji planovi poput linearnog i separatnog (paviljonskog) nastojali su istodobno povećati
učinkovitost nadzora, djelovati terapeutski i odgovoriti na neke praktične potrebe sve napučenijih
zavoda. Stenjevački zavod, koji je projektirao bečki arhitekt Kuno Waidmann, nastao
je upravo na prijelazu između linearnog i separatnog tipa te je, originalno zamišljen kao
linearni tip institucije, kasnijim dograđivanjima pretvoren u zavod separatnog ili paviljonskog
tipa.
Keywords
arhitektura; povijest psihijatrije; Stenjevec; medicina; ludilo
Hrčak ID:
216272
URI
Publication date:
29.10.2018.
Visits: 1.148 *