Uvod
Treba odmah naglasiti da najveći dio mezozojskih i tercijarnih sedimenata Jadranske karbonatne platforme ima u podlozi trijaske evaporite (slika 1.). Halit/sol je dominantan facijes ovih evaporitnih taložina, i kao veoma pokretljiva evaporitna komponenta utjecala je značajno na tektoniku i uvjete sedimentacije u mezozoiku i kenozoiku. U fokusu ranijih publiciranih studija evaporita Dinarida (J. Tišljar, 1992) bili su izdanci anhidrita, taloženi primarno na sjeveroistočnom rubu ovog golemog salinarnog bazena. Međutim, pojave halita i solnih diapira u širem Jadranskom bazenu su jasno zabilježene, a na bazi moderne reobrade seizmičih podataka i u njenom rubnom pojasu (D. Tufekčić, 2005). Rezultati sistematskog proučavanje sjeveroistočnog dijela ovog golemog evaporitnog područja dalo je osnovu i za klasifikaciju modela odlaganja evaporita, po takozvanom centralno bazenskom sistemu (D.Tufekčić, 2007). U središnjem dijelu bazena je pretežno taložen halit, dok na rubovima prevladava facijes anhidrita. Na osnovu reinterpretacije regionalnih seizmičkih podataka sa velikom sigurnošću je utvrđeno prisustvo solne tektonike u Vanjskim Dinaridima, (slika 2.). Na distribuciju evaporita ovog područja posebnu ulogu su odigrala dva distinkivna paleouzvišenja; Južni jadranski hrbat (SAH) i Centralni dinaridski hrbat (CDR). Paleomorfološko uzvišenje-CDR je samo djelomično separiralo Jadranski bazen od širokog paleo zaljeva u Vanjskim Dinaridima, u kojem je također precipitiran halit značajnog volumena. Rezultati regionalne analize geofizičkih mjerenja i podataka dubokog bušenja ukazuju da evaporiti Dinarida također pripadaju ovom jedinstvenom salinarnom sustavu Jadranskog bazena (D. Tufekčić, 2013). Evaporiti igraju važnu ulogu u strukturnoj građi Dinarida. Oni su u kompresionom tektonskom režimu, tokom Tercijara, odigrali dominantnu ulogu dekolmana, tektonski razdvajajući naslage taložene prije i poslije permotrijaskih evaporita. Kao rezultat, sjeveroistočna rubna zona Dinarida je komprimirana i navučena prema jugozapadu u obliku imbrikacione strukturne forme. Suprotno tome, centralne dijelove evaporitnog bazena Dinarida karakterizira distinktivna solnadijapirska tektonika, na što ukazuju i seizmički i gravimetrijski geofizički podaci. Solna mobilnost je formirala kilometarske strukture u obliku solnih zidova dinaridskog pružanja (označenim na slici 2. plavom bojom) i kadikad je debljina soli preko 2000 m. Detaljno poznavanje solne tektonike će imati presudnu ulogu u istraživanju ugljikovodika u Dinaridima. U okviru ove studije testirana je direktna geofizička metoda, GEO-SPIN, na prospektu Slovinj u glamočkoj oblasti. Ova inovativna metoda omogućava dubinsko kartiranje, kako litoloških karakteristika stijena tako i sadržaja ugljikovodika u rezervoarskim stijenama. Ovo je geofizička metoda istraživanja ugljikovodika bez premca.