Uvod

Bol je prema definiciji Međunarodnoga udruženja za proučavanje boli (engl. International Association for the Study of Pain - IASP) neugodan osjetni i emocionalni doživljaj povezan sa stvarnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva (1). Bol ima velik utjecaj na bolesnikovo psihičko i fizičko stanje te na kvalitetu života. Neliječena bol povećava poslijeoperativnu smrtnost, produžuje oporavak (2) te je povezna s kasnijom boli, čak i šest mjeseci nakon hospitalizacije (3).

Zbog svega navedenog, bol i liječenje boli velik su javnozdravstveni problem. Do sada su u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, objavljene mnoge smjernice za liječenje boli. Hrvatsko društvo za liječenje boli (HDLB) izdalo je nekoliko smjernica za akutnu, neuropatsku i karcinomsku bol prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (engl. World Health Organization - WHO) i Europskoga udruženja neuroloških društava (engl. European Federation of Neurological Societies - EFNS), (4-6).

Unatoč tome, liječenju boli još se uvijek ne pridaje nužna pozornost. Prema istraživanju provedenome u Hrvatskoj 2011. godine, bol je učinkovito tretirana u manje od četvrtine bolnički liječenih bolesnika (7). Slični su rezultati istraživanja provedenih u Španjolskoj (8), Francuskoj (9), Italiji (10) i Njemačkoj. Među bolnički liječenim bolesnicima visoki su učestalost i intenzitet boli, a sama bol nije učinkovito liječena (2).

Istraživanja su pokazala da postoji razlika u doživljavanju boli s obzirom na spol i rasu. Sheffield i suradnici utvrdili su da su žene osjetljivije od muškaraca i sklonije razvitku kronične boli (11). Također, postoje dokazi koji ukazuju na razliku u odgovoru na farmakološku i nefarmakološku terapiju s obzirom na spol. Rezultati se, doduše, razlikuju ovisno o vrsti tretmana kao i vrsti boli (12). Prema Wandner i suradnicima doživljavanje tuđe boli ovisi upravo o stereotipima vezanima uz spol, dob i rasu (13). Rezultati istraživanja koje su proveli Sutherland i suradnici oprečni su te ne dokazuju povezanost procjene boli s navedenim karakteristikama (14).

Ciljevi ovoga rada bili su istražiti razliku u tome kako bolesnici, liječnici i medicinske sestre procjenjuju bol te utvrditi učestalost boli među bolnički liječenim bolesnicima. Također, proučavala se povezanost između zadovoljstva liječenjem boli i boravkom u bolnici.

Materijali i metode

Ispitanici

Istraživanje je odobrilo Etičko povjerenstvo KB „Sveti Duh”. Sudjelovanje bolesnika, liječnika i glavne sestre bilo je dobrovoljno. Bolesnicima je prethodno objašnjen cilj istraživanja te su dali pisani pristanak za sudjelovanje.

U istraživanje je bilo uključeno 52 bolesnika koji su bili hospitalizirani na Odjelu za opću neurologiju Klinike za neurologiju KB „Sveti Duh”. Bolesnici koji su odbili sudjelovati te oni koji boluju od teške bolesti ili imaju kognitivni ili govorni poremećaj koji im značajno otežava komunikaciju nisu bili uključeni u istraživanje. Uz bolesnike, u ispitivanju je sudjelovalo pet liječnika (specijalizanti i specijalisti neurologije) te jedna glavna medicinska sestra, koji rade na Odjelu za opću neurologiju.

Prikupljanje podataka

Ispitivanje sudionika provodio je neovisni stažist koji nije bio uključen u liječenje bolesnika. Pomoću upitnika osmišljenoga za ovo istraživanje prikupljani su podatci o dobi, spolu bolesnika, postavljenim dijagnozama, primjeni analgetske terapije i duljini hospitalizacije. Bolesnikova procjena boli ispitivana je na početku i na kraju hospitalizacije te svaki dan prije vizite. Liječnici i glavna sestra iznosili su svoju procjenu jačine bolesnikove boli tijekom vizite. Za procjenu boli upotrebljena je ocjenska ljestvica (engl. Numerical Rating Scale - NRS) numerirana u rasponu od 0 do 10 (0 označava izostanak boli, 5 umjerenu bol, a 10 najjaču moguću bol).

Na kraju hospitalizacije bolesnici su ispitivani o zadovoljstvu primijenjenom analgetskom terapijom (ispitivanje se provodilo bodovanjem od 0 do 5, prilikom čega 0 označava izostanak primjene analgetika, 1 slabo zadovoljstvo, 2 prosječno, 3 dobro, 4 vrlo dobro, 5 odlično) i o općemu zadovoljstvu boravkom u bolnici (bodovanje od 1 do 5, pri čemu 1 označava slabo zadovoljstvo, 2 prosječno, 3 dobro, 4 vrlo dobro i 5 odlično).

Rezultati

Demografski podatci

U istraživanju je sudjelovalo 28 ženskih osoba i 24 muške osobe, u dobi od 21 do 91 godinu.

Učestalost i uzroci boli

Ukupno 37 bolesnika (71 %) izvijestilo je o boli tijekom hospitalizacije. Najčešći uzroci boli bile su glavobolje i degenerativne bolesti kralježnice. Liječenje analgeticima provedeno je u 22 bolesnika (59 %).

Razlike u procjeni boli

Uočena je značajna statistička razlika u procjeni boli između bolesnika, liječnika i medicinske sestre [p < 0,01, ANOVA (engl. Analysis of Variance)]. Medicinska sestra i liječnici bolesnikovu su bol ocijenili manje intenzivnom od samoga bolesnika (u prosjeku za 2,295, odnosno 1,297 boda). Muški bolesnici bol su procijenili jačom od ženskih bolesnika (p = 0,009, ANOVA). Liječnici i medicinske sestre bol muških bolesnika procijenili su jačom nego onu ženskih bolesnika (p = 0,009, ANOVA). Nađena je korelacija u procjeni intenziteta boli liječnika i bolesnika (0,74) kao i sestre i bolesnika (0,68).

Zadovoljstvo bolesnika

Srednja vrijednost zadovoljstva bolesnika provedenom analgetskom terapijom bila je 3,727, dok je srednja vrijednost zadovoljstva boravkom u bolnici iznosila 4,872.

Rasprava

Provedenim ispitivanjem utvrđeno je da liječnici i medicinske sestre bolesnikovu bol doživljavaju manje intenzivnom od samoga bolesnika. Navedeni rezultati podudaraju se s onima koje su dobili Sari i suradnici istraživanjem u koje su bili uključeni bolesnici s križoboljom. Prema njihovim rezultatima liječnici su bolesnikovu bol također procijenili puno slabijom nego sam bolesnik (p < 0,001), (15). Nađena korelacija između procjene srednjega intenziteta boli ukazuje na to da su i liječnici i sestre uočili pojačanje ili smanjenje intenziteta boli usprkos činjenici da su podcjenili sam intenzitet boli (Grafikon 1.).

Rezultati našega istraživanja također su potvrdili da velik postotak bolnički liječenih bolesnika doživljava bol, što je u skladu s ranijim istraživanjima (2). Intenzivna bol koja nije uspješno liječena dovodi do smanjenoga zadovoljstva bolesnika boravkom u bolnici, produljenja hospitalizacije (16) te posljedično povećanih troškova liječenja (17).

Zaključak

Nužna su daljnja istraživanja o razlikama u procjeni boli bolesnika i medicinskoga osoblja na većemu broju ispitanika radi osvješćivanja problema, što bi omogućilo njegovo učinkovitije rješavanje. Također je potrebno pobliže ispitati razlike u procjeni boli s obzirom na spol, koje su nedovoljno istražene, a mogle bi biti jedan od razloga neadekvatnoga liječenja boli. Svakako je potrebno poticati razvoj svijesti o boli među medicinskim osobljem, kvalitetnu komunikaciju s bolesnikom te trajnu obuku o liječenju boli