Review article
REGIONALIZACIJA I REGIONALNA EKONOMSKA SURADNJA EUROPSKE INTEGRACIJE
Huguette Laermans
; High School St.-Niklaas-Belgium, Economics Department, Belgium
Paul Roosens
; University of Antwerp, Faculty of Applied Economics, Belgium
Abstract
U vrijeme pisanja ovog članka Europska Unija (EU) navršava pedeset godina svoga postojanja. Sa svojih 27 država članica, i sa Hrvatskom te ostalim zemljama koje će se također pridružiti u budućnosti EU je bez sumnje jedna od najuspješnijih ekonomskih integracijskih blokova u svijetu. Ipak, ekonomska integracija ili regionalizam je uvijek drugo najbolje rješenje u usporedbi sa multilateralnom trgovinskom liberalizacijom. U Rimskom ugovoru (1957), carinska unija je bila izabrana kao temeljna opcija za ekonomsku integraciju, za razliku od područja slobodne trgovine koju su na primjer prihvatile NAFTA i EFTA. Izbor da to bude carinska unija više je zbog političkih nego ekonomskih razloga. Od osnivanja carinske unije 1968, EU je s godinama postala zajedničko tržište, ekonomska zajednica i monetarna zajednica ograničena na zemlje koje su u međuvremenu prihvatile euro. EU kao tržišna ekonomija zahtijeva slobodnu interakciju proizvođača i potrošača. Ipak, unutar carinske unije postoji teorija koja se donekle temelji na predrasudi, a ide u prilog proizvođača. Ova tendencija potvrđena je od strane brojnih EU politika orijentiranih na proizvođače, a koje nisu dostatno kompenzirane blagom politikom zaštite potrošača. Učinak EU nije optimalan u područjima kao što su efikasnost, efektivnost,zastupljenost i odgovornost. Ustav nudi regulatorni okvir za bolji učinak EU. Na žalost Ustav je odbijen 2005. negativnim rezultatima referenduma u Francuskoj i Nizozemskoj. 23. lipnja 2007. šefovi država EU odlučili su nastaviti rad sa skraćenom verzijom Ustava. Provedba ovakvog Reformskog Sporazuma očekuje se 2009.
Keywords
ekonomska integracija; carinska unija; proizvođači; potrošači; političari; Ustav; Reformski Sporazum
Hrčak ID:
21282
URI
Publication date:
21.3.2007.
Visits: 3.792 *