Professional paper
JEDNAKOPRAVNOST HRVATA I ODRŽIV RAZVOJ: KLJUČ I/ILI NAČIN EUROPSKE PERSPEKTIVE BOSNE I HERCEGOVINE
Mark Gjokaj
orcid.org/0000-0002-8581-8041
Abstract
Kada su krajem prethodnog /početkom ovog stoljeća mnoge zemlje okončale
tranzicijske reforme i ispunile uvjete za europsku perspektivu, tada su u višenacionalnoj
Bosni i Hercegovini (BiH) konstitutivni i (post)tranzicijski izazovi kao početno i produženo
stanje. Prema Aneksu 4. Daytonskog sporazuma (1995.), BiH je demokratska država, a po
tome i jednakopravna, u kojoj su i Hrvati konstitutivni narod, koji u Federaciji čine entitet
s Bošnjacima, koji su većina, a oba entiteta, Federacija i R. Srpska, sačinjavaju suverenu
državu BiH. Odredbe Daytonskog sporazuma su u većini slučajeva na štetu Hrvata, koje
idu u svim subjektima koji se zalažu za promjene i nekonsecijsku demokraciju; intervencije
međunarodnog ureda - visokog predstavnika, u smislu izgradnje građanskog društva,
su potezi koji u većini slučajeva odgovaraju i idu u prilog centralizma druga dva naroda,
pogotovo Bošnjaka. Nejednakopravnost traje od 2000. godine do danas, u svim oblastima
i razinama, a najreprezentativniji je u četiri slučaja, na razini visokih pozicija u državi i Federaciji.
Posebice će se u radu analizirati kako su zadnjih godina u znanstvenom i društveno-
političkom obliku izložene brojne rasprave, analize, akcije i deklaracije, s prijedlozima o
nužnom preuređenju države i izbornim izmjenama. Na tom raskrižju puteva i internacionalizacije
(ne)jednakopravnosti Hrvata, s obzirom na to da se BiH nalazi između procesa (ne)
jednakopravnosti i “statusa quo”, jednakopravnost je oblik konsocijacije i jedan od uvjeta
održive i europski perspektivne BiH.
Keywords
(ne)jednakopravnost Hrvata; preuređenje BiH; konsocijacijska demokracija; Izborni zakon; troentitetska država; politička akcija.
Hrčak ID:
234000
URI
Publication date:
4.6.2018.
Visits: 1.365 *