Review article

https://doi.org/10.24869/spsih.2020.72

Depresija u svjetlu nekih psihoanalitičkih teorija

Zorana Kušević ; University of Zagreb, Medical School, Zagreb; Clinical Hospital Centre Zagreb, Clinic for Psychiatry and Psychological Medicine, Zagreb
Tea Friščić ; Clinical Hospital Sveti Duh, Zagreb
Goran Babić ; Private Psychiatric Medical Office for Psychotherapy and Psychopharmacotherapy, Zagreb
Dunja Jurić Vukelić orcid.org/0000-0003-2757-201X ; University of Zagreb, Faculty of Croatian Studies, Zagreb, Croatia

Abstract

Cilj je ovoga selektivnog preglednog članka sažeti neke od najpoznatijih psihoanalitičkih teorija o depresiji. Od Freudovog Tugovanja i melankolije 1917. psihoanaliza je ostvarila značajne iskorake u tumačenju depresije. Depresija je tumačena kao očajnički krik za ljubavlju, autoagresija, konflikt ega, fiksacija na iskustva bespomoćnosti, ekspresija neurotične strukture ličnosti i patološki ishod depresivne pozicije. Depresija je često povezana s agresijom, anksioznošću, krivnjom i narcizmom. U klasičnom psihoanalitičkom pristupu depresiji oralnost igra značajnu ulogu. S razvojem psihoanalitičkih teorija pojavili su se neki važni pojmovi: kognitivna trijada kao važna varijabla u depresiji koja uključuje negativnu percepciju sebe, svijeta i budućnosti, „sociotropne“ (društveno ovisne) i „autonomne“ vrste depresije, dominantni drugi i uloga terapeuta koji može postati dominantni ili značajni treći. Psihoanalitičke teorije s kraja 20. stoljeća dijele depresiju na anaklitnu i introjektivnu. U 21. stoljeću autori su opisali neurohormonsku, neurokemijsku i neuroimunološku pozadinu depresije potvrđujući na određen način neke od klasičnih psihoanalitičkih teorija.

Keywords

Depresija; Psihoanaliza; Psihoanalitička teorija

Hrčak ID:

238171

URI

https://hrcak.srce.hr/238171

Publication date:

21.5.2020.

Article data in other languages: english

Visits: 6.506 *