Review article

Rino Cigui ; Centro di ricerche storiche Rovigno

Abstract

Epidemija pjegavog tifusa koja se razvila u Izoli između jeseni 1790.
i ljeta 1791. bila je prvenstveno posljedica slabih higijensko-zdravstvenih uvjeta koji
su vladali u tom mjestu koncem 18. stoljeća. Širenje zaraze dramatično je ukazalo na
sve infrastrukturne nedostatke u vodoopskrbi, kanalizacijskoj mreži, načinu zbrinjavanja
otpadnih voda i gradskog smeća te nedovoljnog higijenskog obrazovanja stanovništva.
Unutrašnjim faktorima ovog društvenog i prostornog propadanja pridonijeli su
i oni vanjski kroz nestašicu i prehrambenu krizu iz 1788.-1789., koji su se odrazili na
imunitet, prije svega najsiromašnijih slojeva stanovništva. Međutim, kada se proučava
stanovništvo prošlih vremena, postaje teško razlikovati ulogu nedostatne ishrane od
one loše higijene, raširene neimaštine i neznanja, a sve su to faktori koji su u Istri pogodovali
razvoju boleština i ubrzavali njihov tijek.

Keywords

Hrčak ID:

241835

URI

https://hrcak.srce.hr/241835

Publication date:

12.6.2015.

Article data in other languages: italian

Visits: 571 *