Atti, Vol. XLIV No. 1, 2014.
Review article
Kristjan Knez
; Centro di ricerche storiche Rovigno
Abstract
U 19. stoljeću
industrija soli je u Kopru i Piranu doživjela fazu razvoja, ali u drugom dijelu stoljeća,
nakon što je Austrijsko carstvo izgubilo Lombardiju i Veneto, nestalo je važno tržište.
Rasprave koje su pokrenute nakon 1866. odnosile su se na mogućnost povratka tog
proizvoda u sjevernu Italiju, ili barem u Veneto. Ovoj je privrednoj grani, međutim, bila
potrebna modernizacija koja bi zahvatila cijeli proces proizvodnje, jer su još bili na snazi
neki običaji iz prijašnjih vremena. Austrijske vlasti su željele uvesti zajednički statut
za oba konzorcija, kao prvi korak prema njihovom spajanju. Novi tekst trebao je nadomjestiti
prijašnji iz 1824. i odražavati novonastale političke i društvene promjene, kao
i drugačije zakonodavstvo koje je uvedeno unutar Habsburške monarhije. Sastavljanje
statuta se oteglo, bez da se postigne neki konkretan rezultat, dok je Ministarstvo financija
odbacilo brojne odvojene verzije. U Trstu su se 1866., u sjedištu Namjesništva za
Austrijsko primorje, susreli predstavnici dvaju konzorcija s austrijskim vlastima kako
bi raspravili način sastavljanja samog statuta, zajedničkog za oba privredna subjekta.
Ljubomorna obrana autonomije i nemogućnost pronalaženja zajedničkog interesa onemogućile su njihovo spajanje u jedinstveno tijelo. Između Pirana i Kopra proizašli su
veoma različiti stavovi, a neke točke, kao na primjer vrsta zastupanja ili mogućnost
dobivanja kemijskih proizvoda od soli i/ili od onoga što ostaje nakon njegove berbe,
postale su predmet žustrih rasprava. Otpori su postepeno savladani i postignut je
dogovor o novom dokumentu koji je trebao urediti odnose s radnicima u solanama i
proizvodnji te one između konzorcija i Vlade. Statut Konzorcija koparskih solana, kojeg
čini 72 članka i još jedan dodatni, usvojilo je 14. svibnja 1872. c. i k. Ministarstvo
financija u Beču.
Keywords
Hrčak ID:
241847
URI
Publication date:
12.6.2015.
Visits: 574 *