Review article

Egidio Ivetic ; Centro di ricerche storiche Rovigno

Abstract

U ovom eseju, pitanju
tolerancije prema drugom prilazi se uzimajuéi u obzir posebne uvjete
u kojima su se nalazili gradovi mletacke Dalmacije u razdoblju
izmedu 1540. i 1645. Za ove urbane obalne sredine, "drugi", u
smislu "drugaCijih", bili su prije svega Morlaci i Osmanlije iz
unutrasnjosti, ali i vjernici pravoslavne vjeroispovijesti i Zidovi. Moze
se govoriti o geografiji situacija "tolerancije". Glede tolerancije
prema Osmanlijama, treba razlikovati harem cetiri vrste situacija: a)
tolerancija prema sluzbenom predstavniku Osmanlija u gradu, kao
sto se zbivalo u svim veéim obalnim gradovima: njega je pratio
malobrojni dvor i nije bio iskljucen iz drustvenog i gospodarskog
zivota grada; b) tolerancija prema turskom trgovcu, sto je ukljuCivalo
i tolerancija prema njegovim obicajima (pomalo u svim obalnim
gradovima); c) tolerancija prema karavanama koje su predvodili
iskljucivo "Turci", dakle prema muslimanskim grupnim oh redima,
koji su bili prisutni naroCito u Splitu i u manjoj mjeri u Kotoru;
d) tolerancija prema Turcima koji su bili nastanjeni duz granice: suzivot
je, u mnogim mjestima, bio stvar svakodnevnice, kao sto je slucaj
podrucja iza Zadra, duz rijeke Krke, duz granice izmedu Klisa i Splita
ili u Boki Kotorskoj, izmedu muslimanskog Hercegnovog i mletackih
mjesta. Zitelji uzvisina i planina obliznjeg dinarskog sustava smatrali
su se Morlacima, posrednicima izmedu gradova i navedenih podrucja,
koja mozemo nazvati Turskom Dalmacijom. Zbog ove posrednicke
uloge, Morlake koji su dolazili u grad sa svojim proizvodima, robom
i uslugama koje su nudili, kao na primjer staranje i cuvanje stoke,
ovaca i goveda, stanovnistvo je tolerirao.

Keywords

Hrčak ID:

242076

URI

https://hrcak.srce.hr/242076

Publication date:

18.5.2007.

Article data in other languages: italian

Visits: 1.048 *