Original scientific paper

Biti sretan ili biti dostojan blaženstva?

Franjo Mijatović ; Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb, Theology in Rijeka – Dislocated Studies, Rijeka, Croatia

Abstract

Sreća već više od dvije i pol tisuće godina moralno uznemiruje pojedince i zajednice kognitivno ih tjerajući na oplemenjivanje vlastitoga života i polisa kojem pripadaju.Samo rijetko smo svjesni toga do koje mjere je ono što zovemo sreća zaslužan tip učinkovitog moralnog djelatnika, kod koga se manifestira spoj vrline i dužnosti. Stoga će u članku biti prikazan tradicionalni pristup klasificiranju ljudskog moralnog djelovanja, prije svega poznato razlikovanje maksime biti sretan i biti dostojan blaženstva, te polučiti učinak koji proizlazi iz takvog razlikovanja. Čim se upustimo u razlikovanje biti sretan i biti dostajan blaženstva, kao da se radi o isključivoj alternativi, iz vida gubimo opsežan kompleks motivacija ljudskog ponašanja. Biti sretan je najstarija i najznačajnija forma eudaimonističke filozofije čiji rezultati prelaze u vanjska stanja vrline i izvrsnosti. Novovjekovni subjekt, kao vlastiti moralni zakonodavac osigurava i potencira moralno ponašanje podvrgavajući se kategoričkom imperativu i dužnosti. Do kojih promjena dovodi njihov sraz bit će naznačeno u obliku pitanja mogu li se uvidi i strukture eudaimonističke i deontološke etike približiti ili isključivo dijametralno promatrati. Kao što povijest etika svjedoči čovjek se može, baveći se teorijom i praksom, prije svega u sustavima Aristotelove i Kantove etike samopreobraziti.

Keywords

dobro; sreća; vrlina; dužnost; Aristotel; Kant.

Hrčak ID:

251240

URI

https://hrcak.srce.hr/251240

Publication date:

28.1.2021.

Article data in other languages: english

Visits: 1.583 *