Meeting abstract
Mukokele
Leonard Bergovec
Davor Brajdić
Darko Macan
Abstract
U ambulanti oralne kirurgije gotovo se danomice susrećemo sa salivarnim cistama. Liječimo ih kirurškim putem - izljuštivanjem ili marsupijalizacijom.
Smatrali smo vrijednim te promjene raščlaniti klinički, patohistološki i patogenetski.
Postoje dva tipa salivarnih cisti: retencijske ciste (histološki žlijezda slinovnica s dilatiranim izvodnim kanalićima obloženima krupnim stanicama sa saćastom citoplazmom) i ekstravazacijske ciste (šuplja tvorba ispunjena staničnim detritusom i bakterijama, obložena cilindričnim i višeslojnim epitelom). Mukokele su obložene stijenkom granulacijskoga tkiva i sadržavaju eozinofilni hijalini materijal. Raspoređene su po cijeloj sluznici usne šupljine, ali najviše na donjoj usnici. Najčešće nastaju mehaničkim ozljedama izvodnih kanala malih žlijezda slinovnica i retencijom. Promjera su oko 1,5 cm. Izazivaju laganu cijanozu područja i plavkasto-bijelo prosijavanje koje nastaje kao posljedica sužavanja krvnih žila i tanke stijenke mukokele.
Retrospektivno smo analizirali patohistološke nalaze s kliničkom dijagnozom “mukokela” u razdoblju od 1. siječnja 1995. do 31. prosinca 2000. godine. U tome razdoblju ukupno je operirano 9047 osoba. Od 1358 nalaza koji su poslani na patohistološku raščlambu (PHD) 89 je klinički dijagnosticirano kao mukokele. Od 89 navedenih lezija u samo je 72 slučaja patohistološki potvrđena dijagnoza mukokela. Razlike u spolu nisu bitno utjecale na nastanak mukokela, a prema istraživanju nalazimo da se mukokele javljaju u svim dobnim skupinama, no ipak češće u mladih ljudi u drugom i trećem desetljeću života. Mukokele su najvećim dijelom bile na donjoj usnici, 83,3% u našem istraživanju. Ostale mukokele bile su u sublingvalnom prostoru, na obraznoj sluznici i u vestibulumu usne šupljine. Prema patohistološkom opisu zaključili smo da su 23 mukokele bile retencijskoga tipa, a dvije su bile ekstravazacijske promjene.
Keywords
Hrčak ID:
2326
URI
Publication date:
15.12.2004.
Visits: 4.770 *