Kinesiology, Vol. 40. No. 1., 2008.
Preliminary communication
Etika i sport: čija etika, koji običaji – prolegomena –
Milan Hosta
; Department of the Philosophy of Sport, Faculty of Sport, University of Ljubljana, Slovenia
Abstract
Uvod
Već je na prvi pogled jasno da je sport vrlo kompleksan fenomen koji izaziva etičke proturječnosti. S jedne strane usađen je između moralno-edukacijskih i esencijalno-bioloških potreba, a s druge strane, zarobljen je između ekstremne eksploatacije i strastvenih predodžaba našeg vremena te zaigrane nevinosti tijela i uma. Opravdavanjem etičkog pluralizma našom diskusijom željeli bismo istaknuti da moralni pluralizam nije isprika za moralni relativizam, koji bi se isto tako mogao označiti kao etički bezdan. Moralna autonomija sporta, koja se temelji na ideji ‘’slobodnog okupljanja’’ – dobrovoljnih priloga članova civilnog društva – ali je u isto vrijeme zarobljena u strukturu igre koja je neprihvatljiva sama po sebi ili mora biti shvaćena u kontekstu razlikovanja između etike sporta i sportske etike. Budući da se bavimo etičkim pluralizmom, ne možemo unaprijed obećati očekivanu snagu uvjeravanja etičkog rasuđivanja. Sport nije jednoličan, uniforman fenomen i zbog toga bi takav zahtjev bio pretenciozan. Ipak, kao profesori fizičke kulture (kineziologije) i sportski treneri moramo čvrsto stajati na etičkim načelima ili barem moramo biti svjesni skliskog tla na kojemu stojimo. S obzirom na naše zaključivanje, moramo uzeti u obzir da je ovaj kratak uvod tek pokušaj da se otkrije složenost etičke misli u sportu i da se neprekidna rasprava osvježi nekim drukčijim pogledima. U našem mukotrpnom pohodu da razvijemo sportsku etiku, očigledno se moramo osvrnuti na meta-etičke izvore. Ako se usudimo poslušati naš intuitivni glas, utemeljenje etike isključivo na temeljima odnosa među ljudima ne može nikako odgovarati zabrinutosti današnjim filozofskim i okolinskim
izazovima. Mi vjerujemo, a ne postoji razlog protiv toga, da je etički preokret, koji zahtijeva preispitivanje, ponovno vrednovanje našeg odnosa s prirodom, isto tako isključio i sport. Štoviše, mnoge sportske aktivnosti vezane su izravno ili neizravno s prirodnim okruženjem, a da se pritom nitko ne pita o njihovu utjecaju i posljedicama. Takav pristup – u ime održivog razvoja i prihvaćenog svjetskog etosa, obrasca ponašanja – ne možemo si više priuštiti. Sportski etos je vrlo složen i osjetljiv fenomen koji do određene granice može biti reguliran i uravnotežen u smislu praćenja ideje dobre igre ili dobrog natjecanja. Mi shvaćamo etos kao sinergijski izlaz mnogih faktora koji sudjeluju u procesu, nekih koje dobro poznajemo i vrlo smo ih dobro svjesni, kao i nekih manje poznatih kojih smo manje svjesni. On prezentira ukupnu kvalitetu igre ili sporta i isto tako uključuje i osjećaje i emocije. Filozofija sporta kao disciplina i kao metoda ima sposobnost istražiti svoje područje interesa na najopćenitijoj razini. Ona ne samo da postavlja pitanja o osnovnoj epistemološkoj i ontološkoj prirodi sporta i sportske znanosti, već preispituje i samu sebe. U tom smislu, čitatelj je pozvan da čita i shvaća tekst kao svojevrstan uvod u područje sportske etike. Budući da je filozofija sporta tek nedavno (re)institucionalizirana u Sloveniji i Hrvatskoj, odlučili smo započeti raspravu na najopćenitijoj razini. Zbog toga članak nije bogat suvremenim etičkim dilemama kao što su doping, fair play i tehnološki napredak, pa čak u njemu nije predstavljena ni istinska kritička teorija koju bi čitatelj mogao očekivati. Fokus je na najosnovnijim i vrlo važnim pitanjima na koja nailazite pri ulazu na područje sportske etike. Vjerujemo da neka meta-etička pitanja treba postaviti prije nekih praktičnih etičkih tema u sportu.
Keywords
Hrčak ID:
24838
URI
Publication date:
30.6.2008.
Visits: 3.959 *