Original scientific paper

Dva najstarija reda za zasluge

Boris Prister ; Croatian numismatic society, Zagreb, CRO

Abstract

Koncem 17. i početkom 18. stoljeća dolazi do velikih promjena u skoro svim europskim državama.
One su se odrazile na daljnji razvoj viteških vladarskih redova i uvjetovale nastanak
redova za vojne zasluge. U Francuskoj, Rusiji, Prusiji i Austriji uspostavljene su apsolutističke
monarhije, zasnovane na novoj koncepciji vlasti. Radi ostvarenja svojih političkih ciljeva zaštite
i obrane države, odnosno osvajanja tuđeg teritorija, kao i kontinuiteta svoje vlasti, europski
apsolutistički vladari organiziraju stalne oružane snage: stajaće najamničke vojske, spremne
na brzu intervenciju. Zapovijedanje stajaćom plaćeničkom vojskom prelazi u ruke vladara,
koji više nije zavisan o volji i ambicijama svojih vazala. Tako je postignut glavni preduvjet za
ostvarenje djelotvorne političke moći.
Apsolutistički vladari 17. i 18. stoljeća tražili su načine kako da privežu uza se vojsku i mirno
produže svoju vlast. Dodjeljujući vojnim zapovjednicima plemićke titule, novčane nagrade i
ordene, a vojnicima novčane nagrade i medalje, zadobili su vlast nad vojskom, a samim tim i
nad državom. Vojsku treba stalno stimulirati, ne samo kad dobiva bitke, nego i kad ih gubi,
jer se iscrpljena i malodušna vojska može okrenuti protiv svoga gospodara. Jedan od načina
stimuliranja vojske jest nagrađivanje hrabrih i sposobnih vojnika jer plaću dobivaju i oni
koji nemaju te vrline. Tako su nastale medalje za vojne zasluge, a nešto kasnije i redovi za
vojne zasluge.
Novi redovi za zasluge više nisu ekskluzivni kao stari viteški redovi koji su bili rezervirani za
najviši sloj aristokracije. Liberalizacijom pristupa redu, red prestaje biti institucija i postaje
znak; institucija se pomalo gubi, a njezin znak postaje glavna značajka reda.
Prvi red za zasluge – Kraljevski i vojnički red sv. Louisa (l’Ordre royal et militaire de
Saint-Louis) osnovao je 5. travnja 1693. francuski kralj Louis XIV. (*1638. – †1715.), u
čast zaštitniku Francuske.
Glavni uvjet za ulazak u red bio je da je kandidat odlično služio posljednjih deset godina u
francuskoj vojsci ili mornarici. Kasnije se taj rok povećao na dvadeset godina. Tako je prvi
put časnicima koji nisu bili aristokratskog podrijetla omogućeno da postanu članovima
reda. Unatoč svemu, novi se red nije posve oslobodio tradicije. Broj osoba koje su smjele
ući u red bio je striktno ograničen. Pristupiti redu mogli su samo časnici katoličke vjere.
Red je imao tri stupnja: 1. Veliki križ, 2. Komander, 3. Vitez.
Primjer francuskog Reda sv. Louisa slijedile su i druge europske monarhije.
Ruski car Petar I. (*1672. - †1725.) osnovao je 30. kolovoza 1698. Red sv. apostola Andrije
Prvozvanoga. Pretpostavlja se da je car Petar I. nakon povratka s diplomatske misije po
Zapadnoj Europi 1698. godine htio imati viteški red po uzoru na europske redove. Sudeći
prema odlikovanim osobama, orden se u početku dodjeljivao za iznimne zasluge za Rusko
Carstvo, za vojne podvige ili za građanske zasluge. Godine 1720. car Petar I. odredio je da
se odlikovanje dodjeljuje: “jednima kao nagrada za vjernost, hrabrost i razne zasluge učinjene
Nama i domovini, a drugima da potaknu sve plemenite i herojske vrline (...)”. Orden
je imao samo jedan stupanj, a broj vitezova bio je ograničen na dvanaest osoba iz Rusije i
dvanaest iz inozemstva, dakle, ukupno na dvadesetčetiri osobe.

Keywords

Hrčak ID:

275823

URI

https://hrcak.srce.hr/275823

Publication date:

20.12.2021.

Article data in other languages: english

Visits: 1.247 *