Skip to the main content

Review article

https://doi.org/10.26800/LV-144-supl1-38

IgA nefropatija – nove spoznaje o poznatoj bolesti

Adela Arapović ; Klinički bolnički centar Split, Klinika za dječje bolesti


Full text: croatian pdf 1.632 Kb

page 232-235

downloads: 1.667

cite

Full text: english pdf 1.632 Kb

page 232-235

downloads: 139

cite


Abstract

Uvod: IgA nefropatija je najčešći oblik primarnog glomerulonefritisa u svijetu i značajno doprinosi nastanku kronične bolesti bubrega i završnog stadija bubrežnog zatajenja. Cilj: Prikazati nove spoznaje o IgA nefropatiji. Metode: Napravljen je pregled objavljene literature. Rezultati: Pojavnost IgA nefropatije među zemljama u svijetu je različita, dijelom je povezana s neujednačenim indikacijama za biopsiju bubrega u različitim centrima. Na učestalost IgA nefropatije utječu genetski i okolišni čimbenici. Spektar kliničkih manifestacija bolesti je širok, najčešća je hematurija. Patogeneza još uvijek nije u potpunosti jasna. Dijagnoza je zasnovana isključivo na patohistološkom imunofluoroscentnom nalazu dominantnih galaktoza-deficijentnih IgA1 depozita u mezangiju bubrega. Oksfordska klasifikacija boduje pet patohistoloških značajki IgA nefropatije kao neovisne prediktore rizika za progresiju bubrežne bolesti. Na aktivne lezije moguće je terapijski djelovati. Bolest se liječi neimunosupresivnim i imunosupresivnim lijekovima. Terapijski cilj u djece je smanjiti proteinuriju ispod 0,2 g/dan/1,73 m2 (ili <0,2 g/g kreatinina) i vrijednost krvnog tlaka održavati ispod 50. percentile za dob, spol i tjelesnu visinu. 15–20 godina nakon pojave bolesti, u 20–30% djece razvije se progresivna bolest. Starija dob, hipertenzija, proteinurija i oštećena bubrežna funkcija u času postavljanja dijagnoze loši su prognostički pokazatelji. 20–40% bolesnika razvije krajnji stadija bubrežnog zatajenja unutar 20 godina od dijagnoze. U 40 – 60% oboljelih nakon transplantacije bubrega javlja se povratak IgA nefropatije u transplantat. Zaključak: Iako se razumijevanje patogeneze IgA nefropatije značajno proširilo od 1968. godine kada je bolest prvi put opisana, IgA nefropatija je još uvijek čest uzrok nastanka završnog stadija bubrežnog zatajenja. Potrebno je bolje razumijevanje svih čimbenika koji sudjeluju u patogenezi bolesti kako bi se omogućio razvoj učinkovitije terapije.

Keywords

IgA NEFROPATIJA, ZAVRŠNI STADIJ BUBREŽNOG ZATAJENJA, GENETSKI I OKOLIŠNI ČIMBENICI PATOGENEZE, LIJEČENJE

Hrčak ID:

275968

URI

https://hrcak.srce.hr/275968

Publication date:

24.4.2022.

Article data in other languages: english

Visits: 4.070 *