Review article

Mjesto i uloga mistike u dijalogu među religijama

Milan Špehar ; Theology in Rijeka, Dislocated Studies of Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb, Rijeka, Croatia

Abstract

Danas ne možemo živjeti kao različite religije jedne pored drugih, a biti jedne protiv drugih. To ne samo da bi pogodovalo stvaranju suda o neautentičnosti religija i uopće religioznosti, nego bi utjecalo negativno na razvoj čovječanstva, na koji smo svi pozvani. Mi smo dužni danas jedni drugima priznavati svakome njemu svojstvene religiozne i duhovne vrijednosti, što je s katoličke strane Drugi vatikanski sabor i dogmatski izrazio u svojim dokumentima. Kršćani sve više otkrivaju religiozno i duhovno blago u nekršćanskim religijama. Istražujući svoju mistiku sve više dolazi do spoznaja da se istinska i autentična mistika nalazi i kod nekršćana. Nekršćanski istražitelji također priznaju kršćanske mistike te čak neke od njih drže »svojima«.
Mistika je sigurno jedan od puteva dijaloga među religijama, među kojima će i dalje ostati velike dogmatske razlike. Ali mistična iskustva kod svih imaju jednu polazišnu točku, isti Izvor, istu Istinu. Kršćanska i nekršćanska mistika bit će voditeljica dijaloga onoliko koliko se ona bude iskreno i istinski proučavala. Temeljni stav proučavanja mistike je da se mistika nalazi u svim religijama, ali isto tako da nigdje nije sve mistika. No mistika može prožeti sve u ljudskome življenju, u ljudskoj svakodnevnici. Mistika nužno proizlazi iz duboke religiozne svijesti i prakse te nije nipošto nešto što ispunjava čovjekovu prazninu već nešto što dolazi iz njegove punine, što je iskustvo punine susreta čovjeka s Bogom ili Transcendencijom ili Božanstvom.
Upravo mistika pokazuje ono što ona nije. Ona nije samoostvarenje koje se danas propagira, jer se mistika događa tamo gdje čovjek nadilazi, transcendira sebe. Tu on ujedno sebe ostvaraje. Mistika nije identična s ekstazom, magijom, transom. Ona se bitno razlikuje od svih »psihotehnika«, doživljavajući sebe kao nezasluženi dar. On se, naravno, ni u jednoj mistici - ni kršćanskoj ni nekršćanskoj - ne događa odjednom. Postoji u svakoj mistici poniranje u sebe, svoju nutrinu, ali je nužno izlaženje iz nje da bi se dogodio susret s Drugim. Mistika u svim religijama ima također elemente prihvaćanja sebe, sjedinjenje sebe s Bogom ili božanstvom no u smislu potpunoga usvajanja njegove volje. To je divinizacija čovjeka, sigurno različito shvaćena u kršćanstvu i kod nekršćana. Samospoznaja u mistika je spoznaja vlastite ograničenosti, ali i zadataka koje on ima u svijetu i za svijet. Radi svega ovoga »Sitz im Leben« mistika je i ostaje religija. Jedino ona može učiniti sav život »mističnim«, jer život je mistika kad se živi u punini.
Mistici su svjesni neizrecivosti svoje mistike i različitosti mistika. Oni koji vide različitosti mogu uočiti i sličnosti. Jednako su osjetljivi za Boga kao i za patnju. Kršćanska i nekršćanska mistika ne dijele se na nadnaravnu i naravnu, jer sve mistike u sebi nose narav i nadnarav, imanenciju i transcendenciju.
Mistično iskustvo Boga je iskustvo Boga po Božjoj mjeri. Tu mistik doživljava i proživljava Božju odsutnost i šutnju. Ako nema te komponente - u kršćanskim i nekršćanskim religijama - onda o mistici ne možemo govoriti. Dijalog s drugima neminovno nas vraća našoj biti. Onaj tko priznaje mistiku drugoga ne želi ujedno i eksperimentirati njegovu mistiku. Upravo je to dokaz da se radi o mističnome iskustvu, za koje je karakteristično da se ne boji različitosti. Nužno je potrebno daljnje istraživanje mistike od strane kršćanskih i nekršćanskih teologa.

Keywords

dijalog; podsvijest; svijest; samoostvarenje; samospoznaja; anonimni mistici; mistici; mistika; uranjanje; religioznost; sinkretizam; Božja odsutnost

Hrčak ID:

25603

URI

https://hrcak.srce.hr/25603

Publication date:

11.1.2005.

Article data in other languages: english

Visits: 2.830 *