Zoonoza je svaka zarazna bolest ili infekcija koja je prirodno prenosiva sa životinja na ljude. U svijetu je poznato više od 200 zoonoza. Neke bolesti, poput HIV-a, počinju kao zoonoze, ali kasnije mutiraju u sojeve samo za ljude. Druge zoonoze mogu uzrokovati ponavljajuća izbijanja bolesti, poput bolesti virusa ebole i salmoneloze. Treće, poput novog koronavirusa koji uzrokuje COVID-19, mogu izazvati globalne pandemije. (1)
Trenutna epizootiološka i epidemiološka situacija u svijetu pokazuje da je velik broj zoonoza u ekspanziji. Urbanizacija i uništavanje prirodnih staništa povećavaju rizik od zoonotskih bolesti povećavanjem kontakata između ljudi i divljih životinja. (1) Zoonoze se javljaju sporadično, endemično i epidemijski. Najugroženije su osobe koje svakodnevno dolaze u dodir sa životinjama, osobe u proizvodnji hrane, te osobe osjetljivije na infekciju i bez prikladnih higijenskih navika. (2) Razvijene zemlje Zapada oslobodile su se nekih zoonoza (reemergentne zoonoze) i sada su okupirane održavanjem postignutog stanja. Pojedine se zoonoze, poput bjesnoće, bruceloze, lišmanioze i ehinokokoze kontinuirano javljaju u većem broju zemalja, posebno u zemljama u razvoju. U tim zemljama često pogađaju najsiromašnije dijelove ljudske populacije, uzrokujući velik broj oboljenja, od kojih veći broj ima i letalan ishod. (2,3)
Zoonoze se mogu prenijeti profesionalno (antraks, bruceloza) i neprofesionalno, kada osoba slučajno dođe u kontakt s oboljelom životinjom ili njenim dijelovima. Zoonoze se još mogu prenijeti: hranom, koja može biti zagađena primarno ili sekundarno (salmoneloze, bovina tuberkuloza), zrakom, preko kapljica ili prašine (psitakoza, Q-groznica) i vektorima (kuga, žuta groznica, arbo encefalitis, borelioza). Prema načinu prijenosa mogu se podijeliti na: zoonoze koje se prenose živim prijenosnicima ili vektorima; zoonoze koje se ne prenose vektorima, već drugim putevima (voda, hrana, zrak, kontakt) i uvjetno vektorske zoonoze koje se mogu prenositi i živim vektorima i vehikulima (Q-groznica, Kongo krimska hemoragijska groznica, tularemija i dr.). Prema vremenu pojavljivanja postoje: klasične ili reemergentne (tetanus, antraks, tularemija) i nove ili emergentne zoonoze, koje su se pojavile u novije vrijeme (Hantaan virusni plućni sindrom, SARS, animalna gripa, avijarna i svinjska). (2–5)
Svjetska zdravstvena organizacija surađuje s nacionalnim vladama, akademskim krugovima te humanim i veterinarskim organizacijama na regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini, kako bi se spriječio nastanak zoonotskih prijetnja i upravljalo njihovim javnim, zdravstvenim, socijalnim i ekonomskim utjecajima. (1)
Ciljevi ovog istraživanja su: ukazati na značaj zoonoza, prepoznati glavne čimbenike njihove pojavnosti i istražiti koje se zoonoze u ljudi najčešće javljaju u Zeničko-dobojskoj županiji (ZDŽ) i Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) tijekom desetogodišnjeg razdoblja (2010. – 2019.).
Materijal i metode
Analizirani su podatci o osam najučestalijih zoonoza (salmoneloza, bruceloza, leptospiroza, Q-groznica, hemoragijska groznica s renalnim sindromom, borelioza, ehinokokoza, listerioza) u Zeničko-dobojskoj županiji (ZDŽ) i Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH). Istraživanje je retrospektivno i deskriptivno, provedeno u rujnu 2020. godine. ZDŽ je jedna od deset županija u FBiH, koja je jedan od dvaju entiteta Bosne i Hercegovine (BiH). Nalazi se u središnjem dijelu BiH, a sastoji se od deset općina i dvaju gradova. ZDŽ je s oko 360.000 stanovnika, nakon Sarajevske i Tuzlanske, treća županija po broju stanovnika, što čini oko 16% ukupnog broja stanovnika FBiH (prosječno 2,2 milijuna). (6)
Obveznom prijavljivanju, u skladu sa Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti (Službene novine FBiH, 29/05), podliježu sve gore navedene zoonoze (Pravilnik o načinu prijavljivanja zaraznih bolesti, Službeni list BiH, 46/89 i Službene novine FbiH, 01-37-7242/12). Prijavljivanje zaraznih bolesti vrši se na osnovi kliničke i/ili laboratorijske dijagnoze prema definiciji slučaja i na osnovi stručno-metodoloških uputa Federalnog zavoda. Popunjena pojedinačna prijava (liječnik opće prakse ili specijalist koji postavlja dijagnozu) dostavlja se higijensko-epidemiološkoj službi (HES) zdravstvene ustanove na teritoriju općine na kojoj se bolest pojavi. Presliku prijave HES dostavlja nadležnom županijskom zavodu za javno zdravstvo (u ZDŽ je to Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica), koji je analizira i šalje Federalnom zavodu za javno zdravstvo. Laboratorijski utvrđen uzročnik zarazne bolesti prijavljuje specijalist mikrobiolog, a prijava se dostavlja županijskom, odnosno Federalnom zavodu. Dijagnoze zoonoza postavljene su: klinički, mikrobiološki (izolacija uzročnika, serologija) i/ili epidemiološki.
U svrhu istraživanja korišteni su podatci o broju prijavljenih pacijenata s dijagnozom zoonoza Institutu za zdravlje i sigurnost hrane Zenica i Godišnja izvješća o zaraznim bolestima i provedenoj imunizaciji u FBiH Službe za epidemiologiju Federalnog Zavoda za javno zdravstvo, u desetogodišnjem razdoblju, od 2010. do 2019. godine. (7,8) Podatci su pokazani putem tablica i grafikona (numerički, u postotcima i stopa/broj slučajeva na 100.000 stanovnika).
Rezultati istraživanja
Tijekom promatranoga desetogodišnjeg razdoblja u ZDŽ prijavljena je 871 zoonoza (Figure 1). Najčešće zoonoze bile su salmoneloze, a zatim bruceloza (Figure 2). Ukupan broj registriranih zoonoza u istom razdoblju u FBiH prema godinama pokazan je uFigure 3, a prema bolestima uFigure 4.
Rasprava
Praćenje zoonoza je nužno da bi se spriječila i suzbila pojava ovih bolesti. Kao dio pristupa One Health, Svjetska zdravstvena organizacija surađuje s Organizacijom za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO) i Svjetskom organizacijom za zdravlje životinja (OIE) na Globalnom sustavu ranog upozoravanja na glavne bolesti životinja (GLEWS). Ovaj zajednički sustav temelji se na dodanoj vrijednosti kombiniranja i koordinacije mehanizama uzbunjivanja triju agencija za pomoć u ranom upozoravanju, prevenciji i kontroli prijetnji od bolesti životinja, kroz razmjenu podataka i procjenu rizika. (1,9)
Ukupno je u ZDŽ u promatranom desetogodišnjem razdoblju prijavljen 871 oboljeli od zoonoza. Najveći broj prijavljenih bio je 2019. godine (191/871; 21,9%) s nekoliko epidemija salmoneloze, i to obiteljskih i u restoranima brze hrane, te povećanim brojem oboljelih od bruceloze i Q-groznice. Najčešća zoonoza je salmoneloza (343/871; 39,4%; 95,3/100.000), koja se javlja svake godine, u vidu manjih ili većih epidemija, najviše unutar obitelji. Odmah iza nje je bruceloza (323/871; 37,1%; 87,7/100.000). Bruceloze do 1995. u ZDŽ skoro da nije ni bilo, osim nekoliko izoliranih slučajeva, a prepoznata je kao bolest u ljudi 1999. godine. Budući da u startu nije iskorijenjena, postala je endemična i iz sadašnje perspektive zadugo neće biti prevaziđena. (10,11) Javlja se konstantno svake godine u vidu manjih ili većih epidemija. Nešto rjeđe, u vidu manjih epidemija i samo na nekih područjima županije javljaju se leptospiroza (49/871; 5,6%; 13,6/100.000), Q-groznica (44/871; 5,1%; 12,2/100.000) i hemoragijska groznica s renalnim sindromom (11/871; 1,3%; 3,1/100.000), a najveći pobol je bio tijekom 2014. i 2015. godine, u vrijeme velikih poplava. Ostale zoonoze, kao borelioza, listerioza i ehinokokoza javljaju se znatno rjeđe, više kao sporadični slučajevi.
U FBiH u istom razdoblju ukupno je prijavljeno 506.573 slučaja zarazne bolesti i 5.219 zoonoza, što čini oko 1% svih prijavljenih zaraznih bolesti. Najčešća zoonoza u FBiH je salmoneloza (2.764/5.219; 53%; 125,6/100.000). Najviše oboljelih od infekcije salmonelom registrirano je tijekom 2015. godine. Tijekom te godine u FBiH je prijavljeno pet epidemija zaraznih bolesti, i to četiri alimentarne i jedna kapljična. (8) Povećanje kolektivne i industrijske proizvodnje živežnih namirnica, promjene stilova ishrane i česti propusti u higijenskoj tehnici imaju neposredan odraz na veći broj registriranih u cijelom svijetu i sve češće predstavljaju javni i zdravstveni problem. U Europskoj Uniji nalazi se godišnje oko 5.000 prijavljenih žarišta uzrokovanih kontaminiranom hranom i vodom, koja uključuju više od 40.000 oboljelih osoba. Uporaba antibiotika kod životinja uzgajanih za hranu široko je rasprostranjena i povećava potencijal sojeva zoonotskih patogena otpornih na lijekove koji se mogu brzo proširiti u populacijama životinja i ljudi. (1,2,12) Na drugom mjestu u FBiH je bruceloza s 1.505 oboljelih (28,8%; 68,4/100.000). Bruceloza se od 1951. godine na području SFRJ javljala gotovo samo u Istri i Slovenskom primorju. U Bosni i Hercegovini su 1952. prijavljena dva slučaja. (12) Novi slučajevi bruceloze ponovno se u BiH javljaju nakon rata 1992. – 1995. godine, zbog propusnosti granica, nekontroliranog uvoza stoke i nepostojanja karantene za uvezenu stoku. Sve su to bili uvezeni pojedinačni slučajevi iz okolnih zemalja (Makedonije, Grčke, Bugarske, Rumunije, Turske). Incidencija bruceloze u Makedoniji je visoka (44,2/100.000). U Italiji, Francuskoj, Španjolskoj i Grčkoj također je prisutna te se provode različiti programi eradikacije bruceloze. Najviše oboljelih od bruceloze u FBiH registrirano je tijekom 2007. i 2008. godine, kada se bolest u ljudi pojavila u epidemijskom obliku. (13) Bruceloza se sada javlja svake godine s većim ili manjim brojem oboljelih. Tijekom 2018. prijavljen je najveći broj oboljelih (326/5.219). Osim u Posavskoj, Bosansko-podrinjskoj i Zapadno-hercegovačkoj županiji, bolest je kasnije registrirana u svim ostalim županijama. Uzlazni trend obolijevanja od bruceloze zahtijeva unaprjeđenje suradnje veterinarskog i humanog sektora. Potrebno je također ojačati laboratorijske kapacitete u BiH, u svrhu bolje kontrole bolesti. (8)
U Hrvatskoj je u razdoblju od 1990. do 2007. prijavljeno 48 oboljelih od bruceloze. Zadnja epidemija se dogodila 2008. godine s 25 oboljelih. (14,15) Na temelju epizootioloških podataka može se zaključiti da su izvor Brucelle bile koze i ovce ilegalno uvezene iz Bosne i Hercegovine, a u svim slučajevima se radi o mjestima neposredno uz granicu s BiH. Na temelju višegodišnje kontrole evidentno je da Hrvatska ima povoljnu situaciju s obzirom na infekciju ljudi Brucellom melitensis, ali postoji stalna prijetnja od unosa infekta s područja BiH u Hrvatsku, što je bio slučaj u zadnjoj epizootiji/epidemiji u Splitsko-dalmatinskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji. (16)
Leptospiroza (386/5.219; 7,4%; 17,5/100.000), kao i Q-groznica (203/5129; 3,9%; 9,2/100.000) javljaju se u BiH skoro svake godine u vidu manjih ili većih epidemija. U SFRJ su prva dva slučaja Q-groznice registrirana 1948., odnosno 1949. godine (Mihaljević). U Istri je 1950. otkrivena veća epidemija s 35 oboljelih, serološki dokazanih slučajeva. (12,15) U kolovozu 1950. Šimović, et al. opisali su epidemiju sa 16 oboljelih u selu Sokol (BiH). Do 1955. godine bolest se javljala u cijeloj Jugoslaviji. Autohtone Q-groznice među ovcama u Hrvatskoj ima u Istri, Primorju, Dalmaciji (i na otocima) i u Posavini, a broj oboljelih od 1988. do 1993. kretao se od 29 do 170. (15) U Hrvatskoj su epizootiološku i epidemijsku situaciju godinama diktirale zaražene bosanske ovce koje su masovno dolazile na zimsku ispašu. (17) Nakon rata 1992. – 1995. s pojavom sporadičnih slučajeva bolesti u ljudi i boljom dostupnošću laboratorijske dijagnostike više se govori o morbiditetu ove bolesti u BiH. Najveći, epidemijski broj oboljelih zabilježen je tijekom 1998. i 2000. u Središnjoj Bosni. (18) Prepoznavanje problema naglašava potrebu za razvojem boljih dijagnostičkih metoda za nadzor i praćenje bolesti te za kontinuiranim istraživanjem čimbenika koji doprinose prijenosu mikroorganizama. (19)
Tijekom 2014. godine, za vrijeme velikih poplava i povećanog broja glodara u BiH, dogodio se najveći pobol ljudi od leptospiroze i hemoragijske groznice s renalnim sindromom (HGRS). Prvi slučajevi HGRS-a u BiH opisani su 1952. u vojnom kampu, u šumama Fojnice. Prva registrirana epidemija izbila je oko Fojnice, Foče i Trnova, a samo u sarajevskom regionu od prosinca 1966. do 1968. registrirana su 182 slučaja ove bolesti. Od tada se povremeno, za vrijeme tzv. „mišjih“ godina javljaju manje ili veće epidemije. (12,20–22) Ostale zoonoze (ehinokokoza, borelioza i listerioza) u FBiH se javljaju znatno rjeđe i više sporadično. U zadnjih 10 godina, zahvaljujući boljoj dostupnosti dijagnostike, bilježi se blagi porast prijavljenih slučajeva borelioze u ljudi u FBiH. Prvi slučajevi prijavljeni su Zavodu za javno zdravstvo FBiH 2002. godine. Od tada do 2016. prijavljena su 34 slučaja. (23) Dosadašnji broj oboljelih vjerojatno je realan, s obzirom na geografski položaj Bosne i Hercegovine, ali je moguće očekivati povećanje broja, s obzirom na klimatske promjene i znatno poboljšanje dijagnostike.
Lajmska borelioza jedna je od najučestalijih prirodnožarišnih bolesti u Hrvatskoj. Bolest se isključivo pojavljuje u poznatim prirodnim žarištima, u gorskim i nizinskim listopadnim šumama između rijeka Save i Drave, a sasvim iznimno izvan tih područja. (24) Godišnje se Epidemiološkoj službi Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo prijavi prosječno oko 200 slučajeva, ali je sasvim sigurno da je broj oboljelih veći, što dokazuju podatci o bolničkom liječenju i pojedinačna ograničena istraživanja. (25) Pojava borelioze vezana je globalno uz rasprostranjenost krpelja (Ixodes ricini), a njihova je distribucija ograničena na umjerenu zonu, između 33. i 65. stupnja zemljopisne širine. Bolest se u Hrvatskoj prijavljuje od 1987., a Borelia burgdorferi je prvi put izolirana u Hrvatskoj 1991. godine. (26)
Naravno, postoje ograničenja ovog istraživanja, jer je provedeno na osnovi prijava zarazne bolesti. Ipak, generalno promatrano, epidemiološka situacija u Federaciji BiH može se, što se tiče zoonoza, ocijeniti kao povoljna, s tim da postoje ekološki uvjeti i čimbenici rizika za pojavnost i širenje zaraznih bolesti koji se odgovarajućim mjerama moraju kontinuirano držati pod kontrolom. Različiti čimbenici mogu utjecati na njihovu pojavnost i širenje: demografske i klimatske promjene, migracije, turizam i međunarodna putovanja, prilagođavanje mikroorganizama na nove uvjete itd. Dodatni čimbenici mogu osobito utjecati na pojavu zoonoza i bolesti koje se prenose vektorima, a to su: porast i gustoća humane i životinjske populacije, klimatske promjene, kretanje ljudi i životinja, promjene u navikama, ponašanju i drugo.
Prema podatcima Službe za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u razdoblju od 2005. do 2014. najčešće zoonoze u Republici Hrvatskoj su salmoneloze, na drugom mjestu je Lyme borelioza, a zatim slijede leptospiroza, Q-groznica i trihineloza. U kontinentalnom dijelu Hrvatske, osobito sjeverozapadnom, pored salmoneloza najčešće zabilježene zoonoze jesu različiti klinički oblici Lyme borelioze, epidemije hemoragijske groznice s bubrežnim sindromom, osobito tijekom tzv. mišjih godina; u priobalnom području i na otocima različite rikecijske bolesti; često različiti klinički oblici bolesti mačjeg ogreba i sve češća pojava listerioze s teškim kliničkim oblicima. (14,16)
Zarazne bolesti i dalje predstavljaju teret za zdravlje i zdravstvene resurse. Preventivne mjere koje se vežu uz suzbijanje salmoneloza odnose se na svakodnevne životne aktivnosti. Od najveće je važnosti prevencija kontaminacije živežnih namirnica od strane inficiranih životinja ili ljudi. Bruceloza ima ozbiljne posljedice za javno zdravlje, kako po zdravlje ljudi, tako i po privredu zemlje, zbog čega je potrebno naglasiti važnost aktivnijeg nadzora nad ovom bolesti, kao i implementaciju mjera za sprječavanje čimbenika rizika. Nadzor je ključni element za upravljanje preventivnim programima, kao i uska povezanost humanog i veterinarskog sektora.
Zaključak
Današnja pojavnost i učestalost zoonoza u Bosni i Hercegovini, kao i pojava emergentnih i reemergentnih bolesti u svijetu, od kojih su mnoge zoonoze, od posebnog su javnozdravstvenog značaja i zahtijevaju blisku interdisciplinarnu suradnju različitih profila stručnjaka (iz područja medicine, veterine, šumarstva, biologije, zoologije, ekologije, entomologije) u poduzimanju učinkovitih mjera u nadzoru i suzbijanju te proučavanju i znanstvenom istraživanju tih bolesti.