U svom stanu u Splitu, okružen svojim najmilijima, 11. lipnja ove godine preminuo je poznati splitski kirurg prof. dr. sc. Jure Slapničar.
Rođen je 22. ožujka 1923. godine u Metkoviću, budući da je njegov otac Jure kao inženjer agronomije bio raspoređivan po raznim dijelovima tadašnje države. Tako je radi posla svoga oca, koji je obavljao dužnost načelnika Zetske Banovine, srednju školu završio na Cetinju.
Mati mu je bila Gemma Radić, Splićanka, imao je dva brata, starijeg Veljka i mlađeg Ivicu. Tijekom Drugoga svjetskog rata pomagao je kao član saniteta u zbrinjavanju ranjenika i već je tada osjetio sklonost ili bolje reći ljubav prema kirurgiji. Po završetku rata 1946. godine upisao je Medicinski fakultet u Zagrebu, diplomu liječnika stekao je 20. ožujka 1952. Po završetku obveznog liječničkog staža krenuo je tražiti specijalizaciju iz kirurgije. U tim vremenima liječnici su se dekretom upućivali na određene specijalizacije, u dijelove države gdje su bili potrebni. Tako je dr. Slapničar dio svoje liječničke edukacije obavio u Skoplju i Prištini. Kada je za svibanjske blagdane došao roditeljima u posjet u Zagreb, čuo je da se u Šibeniku traži sekundarac na kirurgiji. Prihvatio je ponudu za rad u Šibeniku, gdje je stekao dodatnu kiruršku edukaciju. Oženio se Šibenčankom Anticom Vuletić 1956. godine i s njom do kraja života ostao u skladnom braku.
Specijalizaciju iz opće kirurgije završio je 1958. godine na Rebru u Zagrebu, zatim kao kirurg odlazi raditi u Otočac, gdje se bavi općom kirurgijom i patologijom trudnoće. Na natječaj za kirurga u Splitu javlja se 1964. i ubrzo počinje raditi u tadašnjoj staroj Civilnoj bolnici smještenoj unutar bastiona Cornaro (sadašnja Moderna galerija). Prema riječima dr. Slapničara, u to vrijeme na kirurgiji se dosta radilo i dežuralo, ali su prema njegovim riječima bili složni i dobro organizirani.
Nadalje, nastavlja rad u bolnici na Firulama, današnji KBC Split, gdje su tada bile razvijene samo opća kirurgija, traumatologija i urologija, a naknadno dolazi do razvoja abdominalne, vaskularne i torakalne kirurgije.
Prije nekoliko godina u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju rekao je da je na kirurgiji bila odlična ekipa, nije bilo ljubomore i taštine, nije im smetalo drugo mišljenje, svaki težak slučaj bio je zajednički izazov. Prema njegovim riječima, potrebna je ljubav i entuzijazam za obavljanje takvoga teškog, ali iznimno humanog posla.
Status primarijusa priznat mu je 1971. godine. Doktorski rad obranio je na Medicinskom fakultetu u Rijeci 1978. s temom Analiza traumatskog oštećenja i vrijednost dijagnostičkih pretraga kod kontuzije miokarda u pokusima na kunićima. Na Medicinskom fakultetu u Zagrebu izabran je 1984. za docenta. U zvanje izvanrednog profesora izabran je 1988., iste godine je umirovljen u Klinici za kirurgiju, ali je nastavio svoj rad na Medicinskom fakultetu sve do 1993. godine. Bio je član Zbora liječnika Hrvatske od 1952., a kirurške sekcije HLZ-a od 1958. godine. Za doprinos medicinskoj znanosti i struci uručena mu je posebna zahvalnica kao i Povelja HLZ-a.
Kako se u Splitu kaže, dr. Jure Slapničar bio je „lipi čovik, iznutra i izvanka“, uvijek nasmijan, dobre volje. Volio je svoju struke, kolege, bolesnike, nikada mu nije bilo teško popričati s ljudima, objasniti im, utješiti ih.
Bio je čovjek širokih interesa, vrijedan, volio je svoje kolege s kojima se nastavio družiti i nakon umirovljenja. I u poznim godinama bio je izrazito pronicljiv i elokventan, volio je život i ljude, skrbio je o cijeloj svojoj obitelji, ali je najveća ljubav bila usmjerena prema supruzi Antici i nećaku Alexanderu.
Prof. emeritus dr. sc. Dušanka Martinović Kaliterna, dr. med.