Bogoslovska smotra, Vol. 92 No. 3, 2022.
Review article
https://doi.org/10.53745/bs.92.3.8
Kanonsko-pravno oblikovanje celibata kao proročke karizme
Josip Horvat
orcid.org/0009-0007-7255-962X
; Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Abstract
Autor polazi od činjenice kako je za govor o svećeničkom celibatu i o smislu njegove obvezatnosti u Katoličkoj crkvi potrebno, barem pokušati, odgovoriti na neka temeljna pitanja: je li celibat čisto crkvena, kanonsko-pravna, disciplinska odredba koja se pojavila u jednom povijesnom trenutku ili je njezin izvor i izvorište negdje drugdje i/ili Netko drugi? Koja su to (ne)opravdanja na temelju kojih Učiteljstvo i danas, usprkos svim izazovima i problemima s kojima se Crkva u promijeni epohe suočava, ’uporno’ od svojih ministerijalnih službenika traži potpunu i trajnu uzdržljivost radi kraljevstva Božjeg iako je teološki posve jasno da celibat nije konstitutivni element svetog reda? Analizirajući koncilsku i postkoncilsku doktrinu, svećenički celibat svoj izvor pronalazi u trima različitim područjima: u daru Duha Svetog – karizmi, u slobodnom odgovoru kandidata koji u ljubavi preuzima evanđeoski savjet preko javnog obećanja u trenutku primanja svetog reda đakonata i na posljetku u kan. 277 Zakonika kanonskoga prava, odnosno u kanonsko-pravnoj institucionalizaciji povezanoj s teološkom, duhovnom i pastoralnom prikladnosti koju Crkva, vođena Duhom Svetim, stavlja između celibata i svetog reda, i koju taj isti Duh podupire u izvršavanju. Dakle, riječ je ponajprije o moralnoj obvezi koja se odnosi na teološki poredak s obzirom da proizlazi iz posebnog odnosa između Boga koji zove i osobe koja se odaziva, a tek posljedično taj se odnos ’ratificira’ u kanonsko-pravnoj, disciplinskoj obvezi, koja sa sobom donosi različitost prava ali i obveza. Crkva i danas celibat vidi kao svojevrsni crkveni miraz ili povlasticu, ne apsolutnu i ne nepromjenljivu, već mudro promišljenu, pozitivno priznatu, povijesno akreditiranu i, usprkos svim izazovima, iskustveno još uvijek kredibilnu. Od velike je važnosti ne odvajati celibat od drugih evanđeoskih savjeta (siromaštva i poslušnosti), kreposti i dimenzija svećeničkog života. Sve te dimenzije moraju biti u konstantnom dijalogu, ne zaboravljajući i ne ostavljajući po strani potrebu stila i pronicavosti u svakodnevnom životu koji neophodno traži prijeko potrebnu razboritost–debita prudentia. Dijecezanski biskup u svojoj očinskoj figuri ponajprije mora voditi brigu o odgoju svećeničkih kandidata, zdravoj selekciji kandidata za primanje svetih redova, no jednako tako nikako ne smije zaboraviti i ne može ne voditi brigu o životu svojih svećenika te im mora biti od pomoći i u življenju njihovih posebnih obveza koristeći se svim sredstvima koja ima na raspolaganju.
Keywords
celibat; karizma; kanonsko-pravna odredba; formacija svećenika; dijecezanski biskup
Hrčak ID:
295710
URI
Publication date:
15.3.2023.
Visits: 1.019 *