Review article

Apoptoza - mogući patofiziološki mehanizam u poremećajima raspoloženja kojeg mijenjaju litijeve soli

Dalibor Karlović orcid.org/0000-0001-6538-7240 ; University Department of Psychiatry, Sestre milosrdnice University Hospital, Zagreb, Croatia

Abstract

Zadnjih godina naše znanje o patofiziološkim i patoanatomskim promjenama u središnjem živčanom sustavu bolesnika, koji boluju od širokog spektra kliničkih slika poremećenog raspoloženja, doživjelo je znatan napredak. Posebno, u tom smislu, naglasak treba staviti na istraživanja koja poremećaje raspoloženja opisuju kao neurodegenerativne bolesti u čijoj podlozi posebno značajno mjesto zauzima propadanje glija stanica.
Istraživanja koja opisuju apoptotski način propadanja glija stanica, ali i ostalih stanica CNS-a (engl. centralnervous system, središnji živčani sustav) nude vrlo uvjerljive dokaze da je upravo apoptotski mehanizam, molekularno gledano, ključan u etiologiji poremećaja raspoloženja. Ove spoznaje nisu samo promijenile dosadašnji stav o tome kako su poremećaji raspoloženja uzrokovani poremećajem u monoaminergičkom sustavu neurotransmitera, nego su promijenila i razmišljanja o glija stanicama. Naime, do nedavno se mislilo kako su glija stanice isključivo potporno tkivo CNS-a, na neki način „vezivno tkivo". Međutim, danas sa sigurnošću možemo tvrditi da su glija stanice i funkcionalni dio CNS-a. Drugim riječima, glija stanice su glavno skladište ekscitatornog neurotransmitera glutamata, te o njihovom metabolizmu i doziranju otpuštanja glutamata ovisi podražljivost CNS-a. Na taj način glija stanice zajedno s neuronom predstavljaju funkcionalnu cjelinu. Nadalje, na glija stanicama su dokazani i ostali neurotransmiterski receptori, primjerice dopaminergički i serotonergički.
S druge strane, u psihofarmakoterapiji poremećaja raspoloženja, koja je danas temeljni dio terapije bolesnika s poremećajem raspoloženja, uključuje se primjena različitih psihofarmaka od antidepresiva do stabilizatora raspoloženja. Od ovih potonjih, soli litija zauzimaju posebno mjesto u terapiji poremećaja raspoloženja, bilo kao lijek u suzbijanju simptoma manično promijenjenog raspoloženja, ili kao stabilizator raspoloženja, pojačivač antidepresiv-nog djelovanja uz antidepresive ili lijek koji sprječava pojavu novih epizoda promijenjenog raspoloženja. Zadnja navedena indikacija litija čini se posebno zanimljivom jer time litij dobiva posebno mjesto u psihofarmakoterapiji, ali i farmakoterapiji općenito, jer je to lijek koji se koristi i za prevenciju, dok su ostali lijekovi pretežito kurativnog djelovanja. Uostalom, činjenica je da djelovanje litija, ali i antidepresiva ne nastupa odmah nego tek nakon nekoliko dana i tjedana uzimanja. Drugim riječima, da je terapijsko djelovanje litija samo u činjenici kako se to dosada shvaćalo, u promjeni neurotransmitera, promjena kliničke slike nastupila bi trenutačno. Stoga treba pretpostaviti da litij djeluje puno finijim mehanizmom koji se zbiva kroz prilagodbu stanica CNS-a na nove uvjete, štoviše danas je sve više dokaza da litij može mijenjati živčanu plastičnost djelovanjem na apoptotske mehanizme.

Keywords

litijeve soli; poremećaji raspoloženja; apoptoza; stabilizatori raspoloženja

Hrčak ID:

27334

URI

https://hrcak.srce.hr/27334

Publication date:

6.10.2008.

Article data in other languages: english

Visits: 2.386 *