Original scientific paper

Udruženost polimorfizama Pro12Ala i His477His gena PPARG s inzulinskom rezistencijom u bolesnica sa sindromom policističnih jajnika

Jana Dragojevič ; Department of Clinical Biochemistry, Faculty of Pharmacy, University of Ljubljana, Ljubljana, Slovenia
Janja Marc orcid.org/0000-0001-6013-9758 ; Department of Clinical Biochemistry, Faculty of Pharmacy, University of Ljubljana, Ljubljana, Slovenia
Barbara Mlinar ; Department of Clinical Biochemistry, Faculty of Pharmacy, University of Ljubljana, Ljubljana, Slovenia

Abstract

Uvod: Inzulinska rezistencija je obilježena oslabljenim tkivnim odgovorom na djelovanje inzulina, a udružena je s pretilošću, šećernom bolesti tipa 2, metaboličkim sindromom, lipodistrofijama, sindromom policističnih jajnika (engl. polycystic ovary syndrome, PCOS) i kroničnom infekcijom. Inzulinska rezistencija je prisutna kod 50-70% bolesnica s PCOS. Peroksizomni proliferatorom aktivirani receptor gama (engl. peroxisome proliferator-activated receptor γ, PPARγ) je jezgreni receptor koji kontrolira transkripciju gena uključenih u metabolizam slobodnih masnih kiselina i lipogenezu, a važan je za diferencijaciju i preživljenje adipocita. Cilj ovoga probnog istraživanja bio je ispitati povezanost polimorfizama Pro12Ala i His477His PPARG gena s inzulinskom rezistencijom kod bolesnica s PCOS.
Bolesnice i metode: U istraživanju je sudjelovalo 69 bolesnica s PCOS. Metodom PCR-RFLP analizirane su frekvencije genotipova. Glukoza natašte i glukoza nakon oralnog testa opterećenja glukozom (engl. oral glucose tolerance test, OGTT), inzulin, hsCRP (engl. high sensitivity C-reactive protein), tjelesna masa, visina, opseg struka, sistolični i dijastolični krvni tlak, indeks tjelesne mase (engl. body mass index, BMI) i indeks procjene modela homeostaze (engl. homeostasis model assessment, HOMA) izmjereni su rutinskim metodama ili su izračunati iz podataka.
Rezultati: Pronađena je značajna povezanost između alela Ala polimorfizma Pro12Ala i nižeg BMI (P = 0,040) te između alela T polimorfizma His477His i niže koncentracije hsCRP (P = 0,047). Polimorfizmi Pro12Ala i His477His pokazali su značajnu neravnotežu povezanosti (engl. linkage disequilibrium) (D' = 0,727). Analiza diplotipova nije pokazala da postoji povezanost.
Zaključak: U ovom preliminarnom istraživanju pronašli smo značajnu povezanost između alela Ala polimorfizma Pro12Ala i nižeg BMI te alela T polimorfizma His477His i nižeg hsCRP. Međutim, niti jedan od ova dva polimorfizma, pojedinačno ili u kombinaciji (diplotip), nije bio povezan s koncentracijama inzulina i glukoze natašte u plazmi, kao ni s indeksom HOMA, koji su znakoviti za inzulinsku rezistenciju. Stoga zaključujemo kako istraživani polimorfizmi nisu povezani s inzulinskom rezistencijom kod bolesnica s PCOS.

Keywords

PPARγ; polimorfizam; inzulinska rezistencija; PCOS; hsCRP

Hrčak ID:

27338

URI

https://hrcak.srce.hr/27338

Publication date:

6.10.2008.

Article data in other languages: english

Visits: 2.248 *