Skip to the main content

Review article

https://doi.org/10.26800/LV-145-supl1-35

Paroksizmalni neepileptički poremećaji u dječjoj i adolescentnoj dobi

Sanja Delin orcid id orcid.org/0000-0003-4388-7249 ; Odjel za pedijatriju, Opća bolnica Zadar, Zadar
Filip Sabol
Zlatko Sabol


Full text: croatian pdf 1.579 Kb

page 241-255

downloads: 4.262

cite


Abstract

Cilj i metode rada: opsežnim pregledom literature opisati paroksizmalne neepileptičke napadaje (PNEP) u djetinjstvu i adolescentnoj dobi s naglaskom na semiologiju i razlikovne kliničke značajke poremećaja u odnosu na epileptičke napadaje te dati opće smjernice liječenja. Rezultati: PNEP-i se javljaju kao iznenadni, brzi napadaji koji mogu često recidivirati i mogu biti praćeni gubitkom svijesti ili bez gubitka svijesti. Imaju podrijetlo u cerebralnoj disfunkciji različitog uzroka, ali nikad u poremećaju biolektrične kortikalne aktivnosti. PNEP-i su česti u dječjoj populaciji i javljaju se u bilo kojoj dobi djeteta, od novorođenačke do adolescentne. Oni uključuju anoksično/ hipoksične paroksizmalne poremećaje, psihogene paroksizmalne napadaje, paroksizmalne napadaje u tijeku spavanja, atake sa stereotipnim promjenama pokreta i položaja tijela ili predstavljaju fiziološke oblike ponašanja. Procjenjuje se da oko 10% djece opće populacije ima nekonvulzivne atake. Nalazimo ih u čak 60% dojenčadi sa sumnjom na epileptičke napadaje, 60% djece s određenim stupnjem intelektualnih teškoća i u 20%–25% djece s urednim psihomotornim razvojem. Oko 15% pacijenata upućenih u tercijarne centre za epilepsiju zapravo imaju PNEP. Značajan broj ovih događaja ne zahtijeva specifično liječenje i tijekom vremena spontano regredira. Zaključak: Pedijatri bi trebali identificirati paroksizmalne neepileptičke događaje, izbjegavajući pogrješnu dijagnozu epilepsije i njezine implikacije kao što su nepotrebne pretrage, dugotrajna farmakoterapija te negativne psihosocijalne posljedice za bolesnika (ograničenja, stigmatizacija) i njegovu obitelj. U kliničkoj procjeni i dijagnosticiranju ovih poremećaja treba uzeti u obzir: dob djeteta, kliničku sliku napadaja i rezultate dijagnostičke obrade. Dijagnostička metoda izbora je video EEG poligrafija. U dvojbenim slučajevima najprimjerenije je ove poremećaje klasificirati kao nejasne paroksizmalne napadaje. Kliničko praćenje i ponovna procjena napadaja/događanja/stanja
dovest će do ispravne dijagnoze.

Keywords

NEEPILEPTIČKI PAROKSIZMALNI DOGAĐAJI; EPILEPTIČKI NAPADAJI; DJETINJSTVO; ADOLESCENCIJA

Hrčak ID:

300862

URI

https://hrcak.srce.hr/300862

Publication date:

17.4.2023.

Article data in other languages: english

Visits: 4.911 *