Review article
Kulturalno-specifični sindromi: izazov za kliničku praksu
Stela Jovetić
Abstract
Kultura je snažna odrednica doživljavanja emocionalnih nevolja i prikladnih načina
njihova izražavanja, a usmjerava i način na koji osobe koje pate traže pomoć. Kulturalno-specifični sindromi obrasci su psihičkih smetnji i abnormalnog ponašanja koji
se smatraju jedinstvenima za određenu kulturu i ne pripadaju u kategorije standardnih
klasifikacija psihijatrijskih poremećaja. Hikikomori sindrom u Japanu i dhat sindrom
u Indiji samo su neki od mnogih primjera tih sindroma. Jedna je od hipoteza da su
navedeni sindromi zapravo samo različite manifestacije već opisanih psihičkih smetnji
u standardnim klasifikacijskim sustavima koje su nastale zbog utjecaja jezika i kulture
pa se čine jedinstvenima za određenu kulturu. U ovome radu navest će se dokazi koji
podržavaju tu hipotezu, ali i argumenti koji podržavaju hipotezu o njihovoj specifičnosti i jedinstvenosti za kulturu unutar koje su prvotno opisani. Također, u radu će biti
objašnjene razlike u opisivanju i imenovanju tih sindroma u dvama glavnim psihijatrijskim klasifikacijskim sustavima: Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne
poremećaje (DSM) i Međunarodnoj klasifikaciji mentalnih poremećaja i poremećaja
ponašanja (ICD). Nadalje, bit će opisani problemi klasificiranja, dijagnosticiranja i
istraživanja kulturalno-specifičnih sindroma te štetne posljedice njihovog pogrešnog
dijagnosticiranja. Na kraju će biti navedeni prijedlozi i smjernice za buduća istraživanja kulturalno-specifičnih sindroma.
Keywords
dhat sindrom; DSM-5; ICD-11; hikikomori; kulturalno-specifični sindromi
Hrčak ID:
310908
URI
Publication date:
1.8.2023.
Visits: 401 *