Original scientific paper
https://doi.org/10.17234/Croatica.67.8
OD BIBLIZAMA DO POETSKOGA UNIVERZUMA
Đurđica Garvanović-Porobija
orcid.org/0000-0002-0266-9299
; Adventist Theological College, Maruševec, Croatia
Abstract
Ovaj rad donosi rezultate istraživanja biblizama u recentnoj poeziji hrvatskih pjesnika od devedesetih godina 20. do dvadesetih godina 21. stoljeća. Cilj je razvidjeti odnos pjesnika prema biblijskom prototekstu u oblicima poetskih referencija te koje su funkcije biblizama u lirskim diskursima odabranih pjesnika. Odabrani su pjesnici koji pišu poeziju s dominantnom poetskom funkcijom i pretežito sekularnim ideologijskim predznakom, poimence: Lana Derkač, Jozefina Dautbegović, Delimir Rešicki, Dorta Jagić, Marko Pogačar, Franjo Nagulov, Davor Šalat, Sven Adam Ewin, Ivan Koprić i Ivan Klarić. Pregled njihovih lirskih diskursa pokazuje različit oblik upućivanja na biblijski prototekst i odnos prema njemu: citat, parafrazu, aluziju, adaptaciju, polemiku, subverziju, afirmaciju i negaciju. Funkcije biblizama također su višestruke, od stvaranja majestetičnosti, humornog učinka, ludizma, paralele, antiteteze, karakterizacije do destrukcije tradicionalnih shvaćanja i dekonstrukcije, demitologizacije te nove mitologizacije i mistifikacije. Zbog osobito kreativne adaptacije biblizama s posebnom se pomnjom predstavljaju dvije pjesničke zbirke Davora Šalata, "Tumačenje zime" (2009) i "Zvijezde, davna lica spašenih" (2019), čime će se produbiti i uvid u figurativan poetski svijet tog autora i pokazati funkcioniranje biblizama u lirskim diskursima tih dviju zbirki pjesama. Analiza polazi od pretpostavke da je primarna funkcija biblizama i s njima povezanih referencija na kršćansko-judaističku kozmologiju u diskursima navedenih dviju zbirki semantizacija temeljne teme i figuracija spacijalno-temporalnog ustroja te njegovo obogaćenje s jedva do znatno titrajućom nadom, s posebnim iktusom na prijenosu iskustva književnosti. Takva funkcija biblizama vrši zamjetnu ulogu u razvoju subjekta, od njegove dezorijentacije do nalaženja prostora ljubavi, do kojega se dolazi nejasnim, mističnim itinerarijem što povezuje obje zbirke desetogodišnjim iskustvom poetske šutnje. Subjekt, blizak autoru, nositelj je pothvata kojim se uspostavlja poetski kozmos, od stvaranja svijeta do njegova razvoja koji zahvaća i svemir pa do njegova mogućeg narušavanja ili opstanka. Metodologija te analize podrazumijeva detekciju svih biblizama i srodnih referencija te intertekstualnu analizu i razlučivanje stilske funkcije biblizama u osnovnom tekstu.
Keywords
biblizam; hrvatska poezija 1990–2020; Davor Šalat; spacijalno-temporalni ustroj; subjekt
Hrčak ID:
315184
URI
Publication date:
14.3.2024.
Visits: 1.589 *