Original scientific paper
https://doi.org/10.52685/pihfb.50.1(99).7
Stojkovićeva zahvala Dubrovniku i pohvala mudrosti. Uz 600. obljetnicu nastanka autografa Erit tibi gloria (1424.)
Demian Papo
; Department of Philosophy, Faculty of Humanities and Social Sciences of the Josip Juraj Strossmayer University in Osijek, Croatia
Abstract
Točno šest stoljeća nakon njegova nastanka, svjetlo dana napokon je ugledao latinski autograf poznat po početnim riječima Erit tibi gloria koji je 1424. godine povodom javnog obraćanja sugrađanima u svrhu zahvaljivanja na materijalnoj pomoći za studiranje u Padovi i Parizu napisao dubrovački dominikanac Ivan Stojković (oko 1390./1395. – 1443.). U ovom broju časopisa Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine prvi je put objavljen cjeloviti, jezično dorađen i kritičkom aparaturom opremljen prijepis tog autografa, kao i njegov prijevod na hrvatski jezik. Zahvaljujući tome, ostvareni su preduvjeti za analiziranje njegova sadržaja i za vrednovanje dosadašnjih spoznaja o njemu.
Iz sadržaja autografa proizlaze podaci koji opovrgavaju dosadašnje tvrdnje koje su o njemu zabilježili teolozi, crkveni povjesničari i filozofi. Naime, sadržaj autografa upućuje na to da je Stojkovićev boravak u Dubrovniku bio višemjesečan, a ne, kako se dosad tvrdilo, vrlo kratak. U tom je gradu Stojković boravio od ranog proljeća do kasne jeseni 1424. godine. Osim toga, sugrađanima se obratio na svetkovinu Luke evanđelista u srijedu 18. listopada 1424. godine, a ne, kako smo dosad doznavali, u nedjelju 1. listopada. Iako ga se dosad žanrovski općenito klasificiralo govorom te teološkim govorom ili propovijedi, struktura i sadržaj autografa upućuju na to da je riječ o prijelaznom obliku propovijedi karakterističnom za početak 15. stoljeća, pri čemu su u njoj istodobno prisutna obilježja srednjovjekovne tematske propovijedi i antičkog epideiktičkog ili panegiričkog govora.
O Stojkovićevoj su propovijedi dosad prevladavale sljedeće odredbe: 1) Njome je Stojković inicirao osnivanje studiuma generale u Dubrovniku, koji bi bio prva takva ustanova u Hrvatskoj (Šanjek); 2) Ona je miljokaz hrvatske filozofske tradicije (Martinović); 3) Njome je započela hrvatska renesansa (Martinović). No te su odredbe, kao što će se ispostaviti iz ovoga teksta, potpuno netočne.
Ipak, Stojkovićevoj propovijedi pripada značajno mjesto u hrvatskoj filozofskoj baštini, i to zato što je u cijelosti prožeta filozofskim sadržajem. To se posebice oči¬tuje u obradi dviju središnjih tema propovijedi: iskazivanje zahvalnosti (gratiarum actio) i pohvala mudrosti (laudes sapientie). Prva se odnosila na primanje i davanje dobročinstava (benefitium), kao i na darežljivost (liberalitas) i zahvalnost (gratitudo), koje proizlaze upravo iz dobročinstava, dok se druga odnosila na mudrost (sapientia). Prilikom obrade tih tema uočljiva je Stojkovićeva upućenost u filozofska učenja, ali i sklonost pojedinim filozofima, posebice Aristotelu, Tomi Akvincu, Ciceronu i Seneki.
Keywords
Ivan Stojković; Erit tibi gloria; dobročinstva; darežljivost; zahvalnost; mudrost; hrvatska filozofska baština
Hrčak ID:
318164
URI
Publication date:
18.6.2024.
Visits: 398 *