Original scientific paper

https://doi.org/10.18047/poljo.30.2.1

Alelopatski potencijal ruderalnih biljnih vrsta na rajčicu i salatu

Marija Ravlić ; J. J. Strossmayer University of Osijek, Faculty of Agrobiotechnical Sciences Osijek, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Vladimira Preloga 1, 31000 Osijek, Croatia
Renata Baličević ; J. J. Strossmayer University of Osijek, Faculty of Agrobiotechnical Sciences Osijek, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Vladimira Preloga 1, 31000 Osijek, Croatia
Željka Vinković ; J. J. Strossmayer University of Osijek, Faculty of Agrobiotechnical Sciences Osijek, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Vladimira Preloga 1, 31000 Osijek, Croatia
Bojana Brozović ; J. J. Strossmayer University of Osijek, Faculty of Agrobiotechnical Sciences Osijek, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Vladimira Preloga 1, 31000 Osijek, Croatia
Ankica Sarajić ; J. J. Strossmayer University of Osijek, Faculty of Agrobiotechnical Sciences Osijek, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Vladimira Preloga 1, 31000 Osijek, Croatia
David Kranjac ; J. J. Strossmayer University of Osijek, Faculty of Agrobiotechnical Sciences Osijek, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Vladimira Preloga 1, 31000 Osijek, Croatia

Abstract

Cilj istraživanja bio je procijeniti alelopatski potencijal nekoliko ruderalnih biljnih vrsta na klijanje i početni rast rajčice i salate. Vodeni ekstrakti suhe nadzemne biomase u koncentraciji od 5 % testirani su u kontroliranim laboratorijskim uvjetima u Petrijevim zdjelicama. Rezultati istraživanja pokazali su da su sve vrste imale alelopatski učinak, te su poredane prema prosječnome inhibitornom potencijalu, od najvišega do najnižega, kako slijedi: Melilotus albus, Portulaca oleracea, Verbascum phlomoides, Plantago lanceolata, Cichorium intybus, Rorippa austriaca, Vicia grandiflora, Eupatorium cannabinum i Polygonum aviculare. Najznačajniji negativan utjecaj imao je vodeni ekstrakt vrste M. albus, koji je u prosjeku smanjio klijavost za 43,9 %, duljinu korijena za 93 % i duljinu izdanka za 89,4 %. Nasuprot tome, vodeni ekstrakt vrste P. oleracea imao je značajan stimulirajući učinak na obje ispitivane vrste. Vrijednost pH vodenih ekstrakata ruderalnih biljnih vrsta kretala se od 5,26 (P. aviculare) do 7.71 (V. grandiflora i M. albus) i nije utjecao na njihov negativan alelopatski potencijal.

Keywords

fitotoksičnost; vodeni ekstrakti; inhibicija; biološka kontrola; ruderalna flora; usjevi

Hrčak ID:

325762

URI

https://hrcak.srce.hr/325762

Publication date:

30.12.2024.

Article data in other languages: english

Visits: 34 *