Lawyer, Vol. 58 No. 110, 2024.
Preliminary communication
Ustavno načelo oporezivanja u skladu s ekonomskom snagom poreznog obveznika i pozitivni zakonski okvir utvrđivanja stopa poreza na dohodak
Valentino Kuzelj
orcid.org/0000-0003-3028-8562
*
Jasenka Surla
Maja Milenković
Valentina Jurčević
Juraj Dunatov
* Corresponding author.
Abstract
U ustavnome trenutku, hrvatski se ustavotvorac odlučio konstitucionalizirati isključivo socijalno-politička načela oporezivanja, naime, načela pridonošenja javnim potrebama u skladu s ekonomskom snagom poreznog obveznika (vertikalna pravednost), jednakosti (horizontalna pravednost) i pravednosti (deklaratorna pravednost). Time je temeljna odluka o karakteru hrvatskog poreznog sustava donijeta na razini temeljnog pravnoga akta. Dakako, nepotrebno je isticati da je hrvatski (kao i svaki drugi) pravni i društveni poredak prožet pluralizmom interesa te apsolutno (beziznimno) ostvarenje pojedinoga načela može dovesti do negacije drugih (jednakovrijednih) vrijednosti. Stoga je i u kontekstu poreznoga sustava nužno poći od poznatog i neprijepornog shvaćanja razvijenog u praksi hrvatskog Ustavnog suda, a koje polazi od poimanja Ustava kao povezane i međusobno usklađene cjeline iz koje nije dozvoljeno izdvajati pojedine odredbe i tumačiti ih zasebno od cjeline ustavnoga teksta. Takvo holističko tumačenje nužno zahtijeva balansiranje različitih (gdjekad suprotstavljenih) vrijednosti, a s ciljem uravnoteženja interesa koje hrvatski temeljni dokument smatra jednakovrijednima. Tako je i ustavna (socijalna) načela oporezivanja nužno dovesti u vezu s ostalim strukturama temeljnoga dokumenta, ali i izazovima praktičnog pravnog i društvenog života. Stoga ne valja beziznimno inzistirati na punom ostvarenju socijalnih načela oporezivanja (ponajprije načela ekonomske snage), ako bi ono učinilo pojedini porezni instrument odveć kompliciranim i neisplativim. Stoga je predanost temeljnim poreznim načelima potrebno ponajprije promatrati na razini poreznoga sustava kao cjeline, a ne pojedinih poreznih oblika, uzimajući u obzir mogućnost da se primjenom socijalno osjetljivih i progresivnih poreznih oblika (poput progresivnog poreza na dohodak) ublaži ili otkloni negativan (regresivni) učinak pojedinih (izdašnih) poreznih oblika (poput posrednih poreza, a osobito poreza na dodanu vrijednost). To, ipak, ne znači da je zakonodavcu dozvoljeno usvojiti bilo kakav porezni oblik pozivom na mogućnost da na drugom mjestu u poreznom sustavu anulira ili makar ublaži negativne efekte određenog poreza. Stoga je kod (pr)ocjene opravdanosti svakog poreznog oblika potrebno poći od njegove usklađenosti s ustavnim načelima oporezivanja, a tek je potom moguće iznalaziti opravdanje njegovu odstupanju od njih. Socijalni karakter poreznoga sustava mora biti pravilo, a odstupanje iznimka (koju je, pritom, potrebno ispraviti na drugom mjestu u poreznom sustavu). Navedeno se osobito odnosi na porez na dohodak kao porezni oblik visoko prilagodljiv ekonomskoj snazi poreznih obveznika. Naime, upravo se sustav progresivnog oporezivanja dohotka nerijetko ističe kao protuteža oslanjanju na izdašnost poreza na dodanu vrijednost, a koji je po svojoj prirodi regresivan porez jer ne vodi računa o gospodarskim mogućnostima poreznih obveznika. Stoga je upravo kod zakonskog dizajna poreza na dohodak potrebno inzistirati na dosljednom poštivanju ustavnih načela oporezivanja, a osobito načela ekonomske snage. U tom se kontekstu postavlja pitanje usklađenosti trenutnog sustava određivanja visine stopa poreza na dohodak s navedenim načelom. Naime, poreznom reformom iz 2023. godine ovlaštenje utvrđivanja visine stopa poreza na dohodak (unutar zakonskog okvira) preneseno je u nadležnost jedinica lokalne samouprave. To se, s aspekta fiskalne decentralizacije, potencijalno može učiniti opravdanim, ali je visoko upitno s aspekta oporezivanja u skladu s gospodarskim mogućnostima poreznih obveznika. Naime, pozitivnim se zakonskim uređenjem ozakonjuje oporezivanje dohotka prema različitim stopama (unutar zakonskoga okvira), a na temelju prebivališta, odnosno uobičajenog boravišta poreznog obveznika. Time je načelo ekonomske snage potisnuto u drugi plan, a što nije u duhu temeljnih (ustavnih) odrednica hrvatskog poreznog sustava. Ipak, u skladu sa stabilnom ustavnosudskom praksom, teško je očekivati da bi navedeni porezni oblik, u potencijalnom postupku apstraktne ocjene suglasnosti s Ustavom, bio oglašen neustavnim. Stoga, teza da aktualno zakonsko uređenje ovlaštenja na utvrđivanje visine stopa poreza na dohodak nije u skladu s duhom ustavnih načela oporezivanja nije usmjerena njegovu osporavanju u postupku ocjene ustavnosti (de sententia ferenda), već potrebi njegova ponovnog razmatranja u zakonodavnome procesu i, posljedično, otklanjanja iz hrvatskog poreznog sustava (de lege ferenda).
Keywords
porez na dohodak; načelo ekonomske snage; porezne stope; ustavna načela oporezivanja; fiskalna decentralizacija
Hrčak ID:
328402
URI
Publication date:
25.2.2025.
Visits: 519 *