1 UVOD
Tvrdnje o američkoj ulozi u operaciji Oluja pojavljuju se u različitim vrstama zapisa: obavještajnim procjenama, javnim političkim izjavama, iskazima svjedoka, novinskim rekonstrukcijama i prijevodima. Njihovo istodobno postojanje u mrežnim pretragama može stvoriti dojam višestruke potvrde. Međutim, više objava ne mora značiti više međusobno neovisnih izvora. Za povijesno istraživanje presudno je ustanoviti tko je iznio pojedinu tvrdnju, na čemu ju je zasnovao i je li njezin kasniji oblik ostao vjeran dostupnoj osnovi.
Perković Paloš razmatra prikaze Oluje u radovima američkih i britanskih autora, a Marić informacijski rat protiv Oluje i javne interpretacije operacije. Ti radovi određuju historiografski i informacijski kontekst provjere pojedinačnih medijskih tvrdnji.1
Uloga obavještajnih službi također je obrađivana prije novinskih rekonstrukcija iz sredine 2000-ih. U prilogu izvještaju NIOD-a, Cees Wiebes raspravlja o MPRI-ju i o američkim bespilotnim letjelicama na Braču. Navod o razmjeni prikupljenih podataka pripisuje prijašnjemu novinskom izvoru Davida Bindera. Time se otvara mogućnost usporedbe i praćenja prijašnjih atribucija, ali se ne dobiva zamjena za operativni zapis o pojedinoj razmjeni.2 Davor Marijan u prilozima knjige Oluja donosi izvadak Galbraithova svjedočenja iz predmeta Milošević, čime sudski iskaz postaje dostupan i u hrvatskoj historiografskoj publikaciji.3
Ovaj rad povezuje provjeru odabranih tvrdnji o američkoj potpori s rekonstrukcijom njihova prijenosa među objavama. Uspoređuju se pripisani izvori, datumi i formulacije te sukladnost novinskih navoda s mrežno dostupnim sudskim transkriptima i deklasificiranim dokumentima. Istraživački doprinos sastoji se u identificiranju konkretnih mjesta na kojima se mijenjaju sadržaj navoda, njegov pripisani izvor ili stupanj izvjesnosti. Posebna se pozornost posvećuje razlikovanju političkoga neprotivljenja vojno-redarstvenoj operaciji Oluja od tvrdnji o američkome planiranju i praćenju njezine provedbe.
Polazište kritike digitalne građe jest razlika između autentičnosti, pouzdanosti i točnosti zapisa. Duranti autentičnost povezuje s identitetom i cjelovitošću zapisa, pouzdanost s njegovom sposobnošću predstavljanja činjenica, a točnost s ispravnošću sadržaja.4 Fickers ističe povezanost unutarnje i vanjske kritike mrežnih izvora: njihovo tumačenje zahtijeva podatke o autoru, nastanku, vrsti, širenju i svrsi zapisa.5
Rad je primarno usmjeren na doprinos informacijskim znanostima pomoću istraživanja provenijencije, vjerodostojnosti i prijenosa tvrdnji. Povijesna kritika izvora omogućuje postupke provjere autorstva, kronologije i dokazne osnove, a digitalna historiografija usmjerava pozornost na obilježja mrežno dostupnih inačica i uvjete njihove uporabe. Analiza medijskoga prijenosa omogućuje praćenje promjena u formulacijama i pripisivanju izvora. Ti se pristupi povezuju radi utvrđivanja kako se određena tvrdnja prenosi i kakvu joj potporu pružaju dostupni zapisi.
2 Cilj, istraživačka pitanja i hipoteze
Cilj je utvrditi mijenjaju li se sadržaj, pripisivanje i izvjesnost tvrdnji tijekom prijenosa te koliko dostupni izvori podupiru uspoređene navode. Istraživanje odgovara na tri pitanja: kako različite vrste građe opisuju američki politički stav, obuku i operativne aktivnosti; koje se podudarnosti i promjene pojavljuju u povezanim objavama; u kojoj su mjeri novinske tvrdnje sukladne pregledanim sudskim transkriptima i deklasificiranim dokumentima?
Postavljene su dvije hipoteze. H1: U dijelu dokumentirano povezanih objava tvrdnje se iznose s većim stupnjem izvjesnosti, bez navođenja dodatne dokazne osnove. H2: Dio kasnijih objava ponavlja prijašnje tvrdnje bez navođenja nove i neovisne osnove. Hipoteze se ispituju kvalitativnom usporedbom odabranih odlomaka.
3 Građa i metoda
Analitički korpus čini 26 javnih zapisa s datumima nastanka ili objave od 1995. do 2025.; službena biografija nema utvrđen datum objave. Obuhvaća dvije deklasificirane američke procjene, dvije američke objave, pet sudskih transkripata, jednu službenu biografiju i šesnaest medijskih tekstova, prijevoda ili prijenosa. Raspored je prikazan u Tablici 1. Literatura služi za određivanje istraživačkoga problema i konteksta te se ne pribraja empirijskomu korpusu.
Tablica 1. Pregled 26 analiziranih zapisaIzvor: autoričin registar pregledane građe. Naslovi su skraćeni radi preglednosti; puni bibliografski podatci nalaze se u popisu izvora. Za P3, R1, R2 i A1 naveden je datum prijenosa po UTC-u.
ID | Datum | Zapis i izdavač | Uloga u provjeri |
|---|
K02 | 21. 7. 1995. | DCI Interagency Balkan Task Force: procjena hrvatskoga sukoba | suvremena procjena vojnih namjera i mogućih ishoda |
K01 | 31. 7. 1995. | Schindler: memorandum za sastanak 1. kolovoza | procjena neposrednosti napada i razlike među američkim tijelima |
U01 | 4. 8. 1995. | Clinton: odgovor na pitanje o Hrvatskoj | javno predstavljanje američkoga političkog stava |
U2 | 8. 8. 1995. | McCurry: konferencija za novinare | diplomatski kontakti i upozorenja na širenje sukoba |
T01 | 26. 6. 2003. | MKSJ, Milošević: Galbraithov iskaz | navodi o američkoj pomoći i ugovoru MPRI-ja |
T02 | 25. 4. 2006. | MKSJ, Martić: Galbraithov iskaz | političko neprotivljenje i okolnosti vezane za Bihać |
T04 | 23. 6. 2008. | MKSJ, Gotovina i drugi: Galbraithov iskaz | mirno rješenje i uvjeti zaštite civila |
T03 | 24. 6. 2008. | MKSJ, Gotovina i drugi: nastavak Galbraithova iskaza | neprotivljenje, uvjeti i privatni ugovor MPRI-ja |
T07 | 9. 7. 2009. | MKSJ, Gotovina i drugi: Herrickov iskaz | izjava D1578, odlazak iz Hrvatske i granice znanja |
S01 | Bez datuma | U. S. Army: službena biografija Ivana Saraca | provjera životopisa, oznake postrojbe i priznanja |
P1 | 24. 5. 2005. | Pukanić, Nacional: članak o Clintonu i Oluji | hrvatska osnova usporedbe poruke i obavještajne razmjene |
P2 | 5. 6. 2005. | Cryptome: US Role in Storm | engleska kopija s pripisanim Nacionalovim predloškom |
P3 | 4. 3. 2006. | Google Groups: prijenos Pukanićeva teksta | engleski prijenos koji navodi OpenSubscriber i Cryptome |
P4 | 24. 5. 2005. | Index: članak o optužnicama za Oluju | sažetak Nacionala i predstavljanje dokazne vrijednosti |
R1 | 2. 3. 2006. | Google Groups: engleski Harrisov tekst | osnova usporedbe izraza o vrsti potpore |
R2 | 9. 3. 2006. UTC | Google Groups: Harrisov hrvatski prijevod | prijenos prijevoda; navodi Slobodnu Dalmaciju od 8. ožujka |
A1 | 13. 1. 2006. UTC | Google Groups: AKI-jeva vijest | prijenos vijesti od 12. siječnja o Globusu i Tenetu |
A2 | 12. 1. 2006. | Azinović, RSE: ZAGREB | usporedba atribucije i označavanja Tenetove funkcije |
N1 | 2. 10. 2007. | Šoštarić, Nacional: intervju s Perryjem | razlikovanje posredne pomoći i sudjelovanja postrojbi |
N2 | 29. 1. 2008. | Šoštarić, Nacional: najava Šarčeva svjedočenja | novinski navodi o osobama, pripremi i praćenju Oluje |
N3 | 10. 2. 2009. | Šoštarić, Nacional: najava američkih svjedoka | ponovljeni operativni opisi i najava sudskih iskaza |
N4 | 23. 6. 2008. | Tomljanović, Nacional: izvještaj o Galbraithu | razlikovanje prijašnjih iskaza od datuma novinske objave |
N5 | 16. 1. 2006. | Pukanić, Nacional: troškovi obrane generala | navodi o CIA-ji i Tenetu u obrambenome kontekstu |
E01 | 23. 1. 2006. | DER SPIEGEL: članak o američkim vezama | novinski navodi s izričitim oznakama neizvjesnosti |
J01 | 21. 2. 2006. | Heller, Opinio Juris: komentar Spiegelova članka | poveznica na prethodni zapis i citirani odlomci |
G1 | 4. 8. 2025. | Klarenberg, The Grayzone: članak o američkoj ulozi | kategoričniji prijenos uz poveznicu na Opinio Juris |
Građa je odabrana ciljano, prema sadržaju tvrdnji i mogućnosti njihove usporedbe. Polazište su bili medijski tekstovi o američkoj ulozi u operaciji Oluja. Praćenjem njihovih poveznica i atribucija identificirani su povezani tekstovi, prijevodi i ponovljene objave, a za provjeru pojedinih navoda traženi su sudski transkripti, deklasificirani dokumenti, javne izjave i službeni biografski podatci. Pretraživane su mrežne zbirke Nacionala, Indexa i Radija Slobodna Europa, Google Groups, digitalna zbirka Predsjedničke knjižnice Billa Clintona, javni transkripti MKSJ-a i međunarodni portali navedeni u Tablici 1. Pregled je zaključen 5. listopada 2026.
Zapis je uključen kada je bio dostupan tekst prikladan za usporedbu i kada se mogla odrediti njegova uloga u prijenosu ili provjeri konkretne tvrdnje. Medijski tekstovi, prijevodi i ponovljene objave omogućuju praćenje promjena sadržaja i pripisivanja, a dokumenti, izjave, transkripti i biografski zapis pružaju usporednu osnovu za provjeru pojedinih navoda. Stoga je razlog uključivanja analitička povezanost zapisa s istraživanim tvrdnjama, a ne njegova reprezentativnost za određeni medij ili razdoblje. Tako oblikovan korpus od 26 zapisa omogućuje analizu dokumentiranih slučajeva, ali ne predstavlja cjelovit popis objava o temi ni osnovu za procjenu učestalosti utvrđenih pojava u ukupnome izvještavanju o Oluji.
Datumi poruka na Google Groupsu bilježe se prema pohranjenoj vremenskoj oznaci u UTC-u jer se prikaz datuma mijenja s vremenskom zonom. Datum vijesti ili predloška navedenoga u poruci evidentira se zasebno.
Jedinica analize jest tvrdnja u određenome odlomku, zajedno s njezinim pripisivanjem i kontekstom. Za svaki se zapis evidentiraju naslov, prikazani datum, autor ili pošiljatelj kada je utvrdiv, vrsta objave, poveznica i mjesto usporedbe. U sudskim se transkriptima upotrebljavaju izvorna paginacija i redci. Pri provjeri odgovora uključuje se i pitanje na koje se odgovara; izjava svjedoka razlikuje se od pitanja odvjetnika, pročitanoga sažetka i odluke o prihvaćanju dokaznoga predmeta.
Usporedba obuhvaća četiri postupka. Prvo se provjerava opisuje li tekst opažanje, tuđi iskaz, navod iz drugoga medija ili zaključak autora. Zatim se razlikuju datum događaja, datum svjedočenja i datum objave. Treći je postupak uspoređivanje sadržajno podudarnih odlomaka, uključujući prijevode i oznake izvjesnosti. Četvrti je provjera pojedinoga medijskog navoda prema dostupnome neposrednom zapisu. Tablica 3. sažima petnaest usporednih mjesta i vrste nalaza; svako je mjesto obrazloženo u rezultatima.
Povećanje izvjesnosti označava uklanjanje izraza koji tvrdnju predstavljaju kao navod ili njezino predstavljanje kao potvrđene, odnosno dokazane informacije. Novom se dokaznom osnovom smatra dodatni identificirani dokument, imenovani iskaz ili neposredno opažanje kojim kasniji tekst podupire isti navod. Ponovno objavljivanje i autorski komentar sami po sebi ne zadovoljavaju taj kriterij.
Izravna veza među objavama utvrđuje se kada kasniji tekst navodi ili povezuje prijašnji zapis. Tekstualna podudarnost bez takva upućivanja i zajedničko pozivanje na treći izvor bilježe se zasebno. Smjer prijenosa pripisuje se samo dokumentiranomu odnosu.
Usporedbe medijskih tekstova odnose se na identificirane mrežne inačice navedene u Tablici 1. Digitalno dostupni deklasificirani dokumenti i sudski transkripti služe provjeri pojedinih tvrdnji. Usporedba mrežnih tekstova s tiskanim primjercima ili njihovim faksimilima nije provedena. Autor, prevoditelj i pošiljatelj razlikuju se prema podatcima pojedine objave. Prateći prilog donosi registar zapisa, poveznice, lokatore i kratke izvorne izraze te kontrolne sažetke SHA-256 pohranjenih datoteka. Registar identificira korištene zapise i mjesta usporedbe. Namjere autora nisu zasebno istraživane.
4.1 Američke procjene i politički stav
Procjena od 21. srpnja 1995. (K02) naslovom predviđa vjerojatan veliki sukob ujesen, ali na prvoj stranici dopušta da zbivanja oko Bihaća i Posavine ili provokacije srpske pobunjeničke strane u Hrvatskoj potaknu vojno djelovanje Republike Hrvatske već tijekom ljeta. Razmatra hrvatske vojne namjere, mogući prodor prema Kninu i rizike odgovora vojnih snaga tzv. Republike Srpske Krajine (RSK), Vojske Republike Srpske i Vojske Jugoslavije. Na stranicama 8 i 9 razmatra ograničen doseg međunarodnoga pritiska na hrvatsko vodstvo, uz navođenje gospodarskih instrumenata utjecaja Europske unije i njezinih država članica te upozorenja njemačke vlade Zagrebu. Zasebno procjenjuje uvjete mogućega sloma vojnih snaga RSK-a.6
Memorandum od 31. srpnja (K01), pripremljen za sastanak idućega dana, razlikuje prihvaćanje uvjeravanja vlasti Republike Hrvatske o ograničenoj vojnoj operaciji za pomoć Bihaću u State Departmentu od procjene drugih tijela o širemu napadu. Mogući uspjeh ili neuspjeh hrvatske vojne operacije povezuje s kasnijom suradnjom u Bosni i Hercegovini.7 Usporedba K02 i K01 pokazuje promjenu procjene neposrednosti napada tijekom deset dana. Oba dokumenta bilježe američku procjenu hrvatskih planova.
Clinton je 4. kolovoza u odgovoru na pitanje o Hrvatskoj povezao hrvatsko djelovanje s rasterećenjem Bihaća te pozvao na oprez zbog širenja rata (U01).8 McCurry je 8. kolovoza opisivao diplomatske kontakte i upozorenja uključenim stranama (U2).9 Te izjave dokumentiraju javno predstavljanje američke politike u vrijeme operacije.
Galbraithovi sudski odgovori preciznije određuju izraz političko neprotivljenje. U predmetu Martić 2006. razlikovao je davanje zelenoga ili crvenoga svjetla od položaja u kojemu od hrvatske strane nije mogao zahtijevati odustajanje uzimajući u obzir opasnost za Bihać (T02).10 Dana 23. lipnja 2008. opisivao je američku potporu mirnomu rješenju i uvjete zaštite civila te navodio da se američke izjave nisu trebale tumačiti kao zeleno svjetlo (T04).11 Sljedećega dana iskazao je i da su Hrvati razumjeli američko neprotivljenje te da je američka strana željela da razumiju kako neće biti sankcija ako poštuju navedene uvjete (T03).12
Galbraithovi odgovori razlikuju izričito odobrenje operacije od neprotivljenja uz navedene uvjete. Usporedba obuhvaća i hrvatsko razumijevanje američkoga stava. Ti su iskazi stoga podloga za određivanje političkoga odnosa, a tvrdnja o planiranju ili vođenju operacije zahtijeva dokaz o toj konkretnoj aktivnosti.
4.2 MPRI: privatni ugovor, obuka i tvrdnja o planiranju
U svjedočenju u predmetu Milošević 2003. Galbraith je rekao da, prema njegovu znanju, SAD nije pomagao hrvatskoj vojsci u operaciji niti joj je davao upute o njezinim vojnim aspektima. Za MPRI je opisao ugovor o ljudskim pravima, proračunu i vodstvu te naveo da nije znao za sudjelovanje u planiranju Oluje (T01).13
U transkriptu od 24. lipnja 2008. MPRI je opisan kao privatna tvrtka koja uz odobrenje State Departmenta djeluje na temelju privatnoga ugovora. Obuka je povezana s ljudskim pravima i područjima izvan borbene obuke.14 Perry je u intervjuu iz 2007. (N1) razlikovao neizravnu i moralnu pomoć od sudjelovanja američkih vojnika ili postrojbi te spomenuo dopuštenu pomoć privatne tvrtke u organizaciji Hrvatske vojske.15
Uspoređeni iskazi opisuju ugovor, odobrenje i sadržaj obuke. Oni ne izjednačuju te aktivnosti s izradom plana Oluje. Perryjevo razlikovanje privatne pomoći i sudjelovanja američkih postrojbi također ostavlja zasebnim pitanje obavještajne razmjene.
4.3 Nacionalovi navodi i Herrickovo svjedočenje
Šoštarićev tekst iz siječnja 2008. (N2) spaja najavu Šarčeva svjedočenja s opširnim opisom američko-hrvatske obavještajne suradnje. Šarca povezuje sa svim pripremama Oluje, a Herricka i Šarca s praćenjem Bljeska i Oluje iz Glavnoga stožera. Kasniji odlomak istodobno navodi da je Herricka dan ili dva prije Oluje zamijenio John Sadler. Objavljeni tekst tako već unutar sebe zahtijeva razlikovanje osoba i razdoblja službe.16
U veljači 2009. (N3) najava svjedočenja Sadlera, Herricka i Šarca povezana je s gotovo jednakim opisima Šarčeve uključenosti, praćenja iz Glavnoga stožera i prijenosa operacije u Pentagon. Uvod pritom navodi da će svaki svjedočiti iz svoje tadašnje pozicije. Poslije tekst navodi Herrickovu zamjenu prije početka operacije te dolazak „trojice Amerikanaca” u ratnu dvoranu u ponoć 4. kolovoza, bez njihova pojedinačnog imenovanja u tome odlomku. Podudarnosti dvaju članaka obuhvaćaju imenovane osobe i specifične operativne opise. Nova procesna najava nije ujedno nova neovisna potvrda ponovljenoga navoda.17
Službena biografija američke vojske (S01) navodi Šarčevu obavještajnu karijeru, službu u veleposlanstvima i primitak u Hall of Fame 2007. U oznaci prijašnje postrojbe postoji provjerljiva razlika: Nacional navodi 518., a biografija 519. vojno-obavještajnu bojnu.18 Biografija ne opisuje Šarčevu ulogu u pripremama Oluje ni prijenos operacije u Pentagon, pa ti dijelovi novinske tvrdnje ostaju izvan ove biografske provjere.
Za Herricka postoji neposredno dostupna usporedna građa. U javnome transkriptu od 9. srpnja 2009. (T07) evidentirano je prihvaćanje njegove izjave kao dokaznoga predmeta D1578. U pročitanome sažetku navodi se odlazak iz Hrvatske 2. kolovoza 1995., a taj se datum ponovno pojavljuje u pitanju tijekom glavnoga ispitivanja. Sažetak također opisuje razgovor s Markicom Rebićem, tadašnjim pomoćnikom ministra obrane Republike Hrvatske za sigurnost, prije operacije o mogućoj reakciji međunarodne zajednice, i opću prethodnu obaviještenost o predstojećoj akciji.19
Taj se razgovor može usporediti s Pukanićevim opisom iz 2005. (P1), u kojemu je Herrickova poruka Rebiću predstavljena kao Clintonovo zeleno svjetlo za operaciju.20 Podudara se naglasak na brzini akcije, Nacional rabi izraz „čista i brza”, a sudski sažetak izričito navodi zaštitu civila. Sažetak ne navodi predsjedničko podrijetlo poruke i donosi Herrickovu ogradu da ne može govoriti u ime međunarodne zajednice. Razgovor i naglasak na brzini imaju usporednu osnovu, a pripisivanje poruke američkomu predsjedniku nije potvrđeno tim sažetkom.
U usmenome odgovoru Herrick objašnjava da ga je tadašnji ministar obrane Republike Hrvatske Gojko Šušak upoznao s planiranjem ofenzivne akcije i opisuje standardnu vojnu logiku takva planiranja. Tijekom unakrsnoga ispitivanja potvrđuje da nema informacije o stvarnoj provedbi operacije, da nije vidio popis topničkih ciljeva te da nema podatke o konkretnome oružju uporabljenomu protiv pojedinih ciljeva.21 Stoga razgovor o planu prije odlaska treba razlikovati od sudjelovanja u praćenju provedbe nakon odlaska.
Nalaz se odnosi na vremensku nedosljednost unutar Nacionalovih tekstova. Skupni odlomak povezuje Herricka i Šarca s neprekidnim praćenjem Bljeska i Oluje, a kasniji odlomak istoga članka navodi Herrickovu zamjenu prije Oluje. Sudski zapis o odlasku 2. kolovoza i Herrickov odgovor o granicama znanja podupiru razlikovanje njegove prethodne obaviještenosti od praćenja provedbe. Formulacija o „trojici Amerikanaca” u N3 ne imenuje sudionike, pa se iz nje ne može samostalno izvesti da je Herrick tada bio prisutan. Stoga se nesukladnost utvrđuje za skupno pripisivanje u određenome odlomku, a ne za svaki navod ili sve osobe opisane u članku.
Nacionalov izvještaj o Galbraithu od 23. lipnja 2008. (N4) izričito uključuje prijašnje iskaze u predmetima Milošević i Martić.22 Razlikovanje datuma objave od datuma pojedinoga iskaza pokazuje da se dio citiranoga sadržaja odnosi na već zabilježena svjedočenja.
4.4 Prijevodi, sažetci i pripisivanje dokazne vrijednosti
Pukanićev tekst od 24. svibnja 2005. (P1) opisuje američku uključenost i poziva se na Rebićev pisani izvještaj koji bi trebao potvrđivati prenesenu poruku. U odlomku o razmjeni navodi kriptozaštitne uređaje, a u odlomku o prisluškivanju oznaku NSE.23 Engleski tekst na Cryptomeu, objavljen 5. lipnja pod naslovom US Role in Storm (P2), na odgovarajućemu mjestu navodi encryption codes, a potom NSA. Zaglavlje pripisuje tekst Pukaniću i Nacionalu, zahvaljuje Profaci, ali ne utvrđuje prevoditelja.24
Poruka upućena CRO NEWS-u 4. ožujka 2006. (P3) prenosi engleski tekst s istim razlikama te uključuje upućivanje na OpenSubscriber i Cryptome.25 U uspoređenim inačicama razlikuju se predmet razmjene, odnosno uređaji i kodovi, te oznake NSE i NSA. Dostupni podatci o prijenosu ne omogućuju pripisivanje tih promjena određenomu prevoditelju.
Indexov tekst objavljen istoga dana kada i Pukanićev članak (P4) sažima Nacional te u uvodnoj rečenici upotrebljava izraz „koji dokazuju” za dokumente o opisanoj američkoj uključenosti.26 Pritom govori o objavljenim dokumentima, a Nacional navodi pisanu obavijest o Herrickovu posjetu i svjedočanstvo u arhivima, bez prikaza te obavijesti. Indexova objava također ne prikazuje sam dokument ni zaseban opis njegove provjere. Dokazna vrijednost tako je predstavljena snažnije od provjerljive osnove koju čitatelju pružaju uspoređene objave.
Dokumentarni odnosi četiriju zapisa toga slučaja prikazani su na Slici 1.
Slika 1. Dokumentarni odnosi zapisa povezanih s Pukanićevim člankom o operaciji OlujaNapomena: Strelice označavaju izričito pozivanje na izvor ili poveznicu; isprekidana linija bez strelice povezuje uspoređene inačice. Navodnici izdvajaju izvorne izraze. Prikaz ne pretpostavlja neposredan smjer kopiranja.Izvor: Izrada autorice prema zapisima P1 – P4.
Harrisov engleski tekst u poruci iz ožujka 2006. (R1) u jednome odlomku govori o intelligence and technical support.27 Hrvatski prijevod pripisan Jošku Čelanu, koji je prenio Profaca (R2), na usporednome mjestu navodi podatke i potporu. Međutim, kasniji odlomak iste hrvatske inačice zadržava navod o obavještajnim podatcima u stvarnome vremenu.28 Potvrđena je lokalna promjena određenosti izraza, a ne uklanjanje obavještajne sastavnice iz čitavoga teksta.
AKI-jeva vijest s nadnevkom 12. siječnja 2006., prenesena na Google Groupsu (A1), i Azinovićev tekst istoga datuma na Radiju Slobodna Europa (A2) pozivaju se na Globus. AKI navodi obrambeni tim i Teneta opisuje kao osobu koja je poslije postala čelnik CIA-je; RSE navodi izvore bliske odvjetničkomu timu i Teneta označuje kao šefa CIA-je bez iste vremenske odrednice.29 Razlike se odnose na atribuciju i vremenski opis funkcije. Pregledane objave ne dokumentiraju izravno preuzimanje jedna od druge.
Pukanićev članak o troškovima obrane, s prikazanim datumom 16. siječnja 2006. (N5), također povezuje obrambeni kontekst s navodima o CIA-ji i Tenetu.30 On dokumentira pojavljivanje sličnoga navoda u još jednoj objavi, bez dodatne prikazane osnove za neovisnu potvrdu.
Odabrane formulacije i njihova usporedna mjesta prikazani su u Tablici 2.
Tablica 2. Odabrane formulacije u neposredno uspoređenim zapisimaIzvor: autoričina usporedba P1 – P4, R1 – R2, A1 – A2, N2 i S01; pripadajući lokatori navedeni su u fusnotama poglavlja 4. Navodnici označuju izdvojene izvorne izraze; ostala mjesta sažeta su na hrvatskome.
Zapisi | Prvo usporedno mjesto | Drugo usporedno mjesto | Nalaz |
|---|
P1 / P2 – P3 | „kripto zaštitne uređaje” | „encryption codes” | Promijenjen je naziv predmeta razmjene. |
P1 / P2 – P3 | „NSE-ijem” | „NSA” | Nesukladne su oznake ustanove. |
P1/P4 | „svjedočanstvo u arhivima” | „koji dokazuju” | Sažetak snažnije predstavlja dokaznu osnovu. |
R1/R2 | „intelligence and technical support” | „podatke i potporu” | Lokalno je smanjena određenost vrste potpore. |
R1/R2 | „real time intelligence” | „obavještajnim podatcima u stvarnome vremenu” | Kasniji odlomak zadržava obavještajnu sastavnicu. |
A1/A2 | Globusova informacija vezana za obranu | Globusovi izvori bliski odvjetničkomu timu | Razlikuje se atribucija izvora. |
A1/A2 | Tenet poslije postaje čelnik CIA-je | Tenet je označen kao šef CIA-je | Razlikuje se vremensko označavanje funkcije. |
N2/S01 | 518. vojno-obavještajna bojna | 519. Military Intelligence Battalion | Nesukladna je oznaka prijašnje postrojbe. |
4.5 Spiegel – Opinio Juris – The Grayzone: gubitak oznaka neizvjesnosti
Spiegelov članak od 23. siječnja 2006. (E01) naslovljen je pitanjem. Poziva se na Globus i opisuje američku ulogu pomoću niza ograda: obuka u Fort Irwinu, Pentagonovo sudjelovanje u planiranju, MPRI, Tenetov susret, djelovanje zrakoplova i razmjena satelitskih podataka predstavljeni su izrazima „allegedly”, „purportedly” i „is said to”, koji označavaju navod ili nepotvrđenu informaciju. Teneta opisuje kao tadašnjega zamjenika čelnika CIA-je. Usporedba s AKI-jem i RSE-om pokazuje tri različita načina vremenskoga određivanja njegove funkcije.31 Ograde uz operativne navode pripadaju sadržaju izvještavanja; njihovo uklanjanje mijenja odnos autora prema tvrdnji.
Hellerova objava na Opinio Jurisu od 21. veljače 2006. (J01) povezuje Spiegelov članak i citira njegove odlomke zadržavajući oznake neizvjesnosti. Autorski komentar slijedi izdvojene citate.32 Dokumentiran je prijenos novinskoga izvještaja uz jasno označen izvor.
Klarenbergova objava na The Grayzoneu iz kolovoza 2025. (G1) u odlomku o Spiegelu upotrebljava izraz „Spiegel confirmed”, a pridružena poveznica vodi na Hellerovu objavu. Isti odlomak zadržava pripisivanje navoda hrvatskim vojnim izvorima. U sljedećim citiranim odlomcima obuka, Pentagonovo sudjelovanje u planiranju, Tenetov susret, djelovanje zrakoplova i razmjena podataka prenose se bez prijašnjih oznaka neizvjesnosti. Promjena je, dakle, utvrđena u načinu predstavljanja potvrde i u uspoređenim operativnim odlomcima, uz zadržanu atribuciju u uvodu toga dijela članka. U tim odlomcima nije prikazana dodatna dokazna osnova za kategoričniju formulaciju.33
Uspoređeni tekstovi razlikuju se i po zaključnome argumentu. Pukanićev članak i Harrisove inačice američku uključenost upotrebljavaju u argumentiranju protiv kriminalizirajućega tumačenja Oluje i postupanja prema Gotovini. The Grayzone slične tvrdnje uključuje u optužujući prikaz američke uloge. Isti motiv američkoga sudjelovanja stoga služi različitim tumačenjima operacije.
Tablica 3. Sažetak 15 usporednih mjestaIzvor: autoričina usporedba izvora navedenih u poglavlju 4. Usporedna mjesta nisu međusobno neovisna svjedočanstva o događajima.
Oznaka i izvori | Predmet usporedbe | Vrsta nalaza |
|---|
C01: P1/P2/P3 | uređaji u hrvatskome tekstu i kodovi u engleskim prijenosima | tekstualna razlika |
C02: P1/P2/P3 | različite oznake NSE i NSA | nesukladnost oznaka |
C03: P1/P4 | Indexovo predstavljanje dokazne vrijednosti | povećanje izvjesnosti |
C04: R1/R2 | određenost potpore u jednoj rečenici i kasnijemu odlomku | lokalna promjena uz sačuvan širi kontekst |
C05: A1/A2 | pripisivanje obrani ili izvorima bliskima obrani | različita atribucija |
C06: A1/A2/E01 | vremensko označavanje Tenetove funkcije | razlika u formulaciji |
C07: K02/K01 | procjene neposrednosti hrvatskoga napada | promjena procjene tijekom vremena |
C08: U01/U2/T02/T03/T04 | javne izjave i kasniji iskazi o političkome stavu | razlikovanje radnji i okolnosti |
C09: T01/T03/N1 | ugovor MPRI-ja, obuka i planiranje | razlikovanje vrsta pomoći |
C10: N2/S01 | životopis, oznaka postrojbe i operativna uloga | ograničena biografska provjera |
C11: N2/N3 | podudarni operativni opisi | ponovno iznošenje navoda |
C12: N2/N3/N4/T01/T02 | najava, održani iskaz i datum objave | razlikovanje vremenskih razina |
C13: E01/J01/G1 | prijenos kvalificiranih navoda | gubitak ograda i posredničko upućivanje |
C14: P1/R1/R2/G1 | zaključni smjer argumenta | različiti interpretativni okviri |
C15: P1/N2/N3/T07 | Herrickova poruka, odlazak i znanje o provedbi | podudarna osnova razgovora i nedosljedno vremensko pripisivanje uloge |
5 Rasprava
Usporedba pokazuje da novinske rekonstrukcije povezuju tvrdnje različitoga dokaznog dosega. Procjene K01 i K02 dokumentiraju američko znanje i očekivanja prije operacije. Galbraithovi iskazi određuju političko neprotivljenje i uvjete, a iskazi o MPRI-ju opisuju privatni ugovor i obuku. Tvrdnje o sudjelovanju određenih osoba u planiranju ili praćenju Oluje zahtijevaju zasebnu provjeru vremena, mjesta i aktivnosti.
Herrickov primjer pokazuje vrijednost povezivanja unutarnje dosljednosti članka sa sudskim zapisom. Novinski opis i pročitani sažetak izjave podudaraju se u razgovoru s Rebićem i naglasku na brzini akcije, ali različito predstavljaju podrijetlo poruke. Skupni opis praćenja Oluje nije usklađen s kasnijim navodom o Herrickovoj zamjeni u samome članku; transkript precizira njegov odlazak 2. kolovoza i ograničeno znanje o provedbi. Takav nalaz odnosi se na imenovanu osobu i konkretne odlomke.
Utvrđene nesukladnosti nemaju jednaku dokaznu težinu. Razlike između oznaka NSE i NSA te između izraza „kriptozaštitni uređaji” i „encryption codes” neposredno dokumentiraju promjenu u tekstu. Same po sebi ne utvrđuju koja je oznaka točna ni što je stvarno bio predmet razmjene. Izrazi kojima se navod predstavlja kao dokazan te izostavljanje prijašnjih ograda mijenjaju njegov prikazani stupanj izvjesnosti, ali ne predstavljaju dodatnu potvrdu njegova sadržaja. Herrickov slučaj izravnije utječe na procjenu konkretne povijesne tvrdnje jer dostupna kronologija omogućuje provjeru pripisivanja njegove prisutnosti i aktivnosti tijekom operacije. Dokazni doseg toga nalaza ostaje ograničen na njegovu ulogu i uspoređene odlomke; ne može se prenijeti na sve tvrdnje o američkoj obavještajnoj suradnji ili sudjelovanju drugih osoba.
H1 podupiru dvije usporedbe. Index snažnije predstavlja dokaznu vrijednost dokumentarne osnove na koju se poziva Nacional, a The Grayzone u odabranim operativnim navodima izostavlja prijašnje oznake neizvjesnosti. U oba je slučaja kategoričnija formulacija uvedena bez dodatne osnove prikazane na uspoređenome mjestu. Harrisov prijevod pokazuje drukčiju vrstu promjene: jedna je formulacija manje određena, a kasniji odlomak zadržava obavještajni sadržaj. Nalazi zato ne upućuju na jedinstven obrazac svih prijenosa.
H2 podupiru podudarni operativni odlomci Nacionalovih tekstova iz 2008. i 2009. te Hellerovo označeno citiranje Spiegela. Nova procesna najava ili autorski komentar pridružuju se prijašnjemu navodu, ali uz ponovljeni navod ne upućuju na dodatni neovisni izvor. Za povijesnu uporabu takvih objava potrebno je zadržati podatak o zajedničkoj osnovi njihova sadržaja.
Doprinos informacijskim znanostima proizlazi iz povezivanja provjere pojedinačne tvrdnje s rekonstrukcijom odnosa među zapisima koji je prenose. Usporedbe pokazuju zašto pri procjeni vjerodostojnosti treba zajedno razmatrati podrijetlo navoda, kronologiju, promjene formulacije i dostupnu dokaznu osnovu. Time se omogućuje razlikovanje novih dokaza od ponovljenih objava te tekstualnih promjena od nesukladnosti važnih za procjenu samoga događaja. Isti način provjere može se primijeniti na druge korpuse digitalne građe u kojima se tvrdnje prenose između medija, jezika i razdoblja. Takva primjena zahtijeva zaseban odabir izvora i provjeru svakoga slučaja.
6 Zaključak
U pregledanoj digitalnoj građi utvrđene su promjene sadržaja i dokazne izvjesnosti, ponavljanje operativnih opisa te vremenska nedosljednost u pripisivanju Herrickove uloge. Sudski transkript omogućio je preciziranje njegova odlaska i znanja o provedbi Oluje. U nizu Spiegel – Opinio Juris – The Grayzone uspoređeni operativni odlomci preneseni su kategoričnije, uz poveznicu na posrednički komentar. Index snažnije predstavlja dokaznu vrijednost Nacionalova izvora, a usporedba hrvatskoga Pukanićeva teksta s engleskim prijenosima pokazuje promjenu naziva predmeta razmjene.
Nalazi podupiru obje hipoteze u odabranim usporedbama. Povijesno vrednovanje američke uloge pritom zahtijeva odvojenu provjeru političkoga neprotivljenja, privatne obuke, obavještajne razmjene i operativnoga sudjelovanja. Doprinos rada informacijskim znanostima sastoji se u dokumentiranju promjena sadržaja, pripisivanja i izvjesnosti tvrdnji te razlikovanju njihova ponavljanja od neovisne potvrde. Različiti zaključni argumenti analiziranih tekstova pokazuju da se navodi o američkoj uključenosti upotrebljavaju u različitim tumačenjima Oluje.
Ciljano odabrani korpus od 26 zapisa nije reprezentativan za cjelokupno izvještavanje o američkoj ulozi u operaciji Oluja. Nalazi se odnose na analizirane tvrdnje i njihove dokumentirane odnose te ne omogućuju procjenu učestalosti utvrđenih pojava izvan korpusa. Usporedbe medijskih tekstova ograničene su na identificirane mrežne inačice; usporedba s izvornim tiskanim primjercima ili njihovim faksimilima nije provedena. Stoga se utvrđene razlike ne mogu automatski pripisati izvornim tiskanim objavama ni određenomu sudioniku prijenosa.
Dostupna građa omogućuje provjeru pojedinih navoda, ali ne utvrđuje ukupni opseg američkoga sudjelovanja. Izostanak potvrde u pregledanim zapisima ne dokazuje da se određena aktivnost nije dogodila. Utvrđene promjene formulacija i pripisivanja također same po sebi ne dokazuju namjernu manipulaciju ni zajedničku agendu autora, čiji motivi nisu zasebno istraživani.
1 INTRODUCTION
Claims about the US role in Operation Storm appear in different types of records: intelligence assessments, public political statements, witness testimony, journalistic reconstructions and translations. Their simultaneous appearance in online searches can create an impression of corroboration by several sources. However, multiple publications do not necessarily mean multiple independent sources. For historical research, it is crucial to establish who made a particular claim, what they based it on and whether its later form remained faithful to the available basis.
Perković Paloš discusses representations of Operation Storm in works by American and British authors, while Marić examines the information war against Operation Storm and public interpretations of the operation. These works establish the historiographical and information context for verifying individual media claims.1
The role of intelligence services had also been discussed before the journalistic reconstructions of the mid-2000s. In an appendix to the NIOD report, Cees Wiebes discusses MPRI and US unmanned aerial vehicles on Brač. He attributes the claim about the exchange of collected data to an earlier newspaper source by David Binder. This opens up the possibility of comparison and tracing earlier attributions, but does not provide a substitute for an operational record of a particular exchange.2 In the appendices to his book Oluja, Davor Marijan includes an extract from Galbraith’s testimony in the Milošević case, thus making the court testimony available in a Croatian historiographical publication.3
This paper combines the verification of selected claims about US support with a reconstruction of their transmission between publications. It compares attributed sources, dates and wording, as well as the consistency of journalistic claims with court transcripts and declassified documents available online. The research contribution consists in identifying specific points at which the content of a claim, its attributed source or its degree of certainty changes. Particular attention is paid to distinguishing political non-opposition to the military and police operation known as Operation Storm from claims about US planning and monitoring of its conduct.
The starting point for the criticism of digital sources is the distinction between the authenticity, reliability and accuracy of records. Duranti links authenticity to a record’s identity and integrity, reliability to its ability to represent facts, and accuracy to the correctness of its content.4 Fickers emphasises the connection between the internal and external criticism of online sources: interpreting them requires information about their author, creation, type, dissemination and purpose.5
The paper primarily seeks to contribute to information science by investigating the provenance, credibility and transmission of claims. Historical source criticism provides procedures for verifying authorship, chronology and evidentiary basis, while digital historiography directs attention to the characteristics of versions available online and the conditions of their use. Analysis of media transmission makes it possible to trace changes in wording and source attribution. These approaches are combined to establish how a particular claim is transmitted and what support the available records provide for it.
2 Aim, research questions and hypotheses
The aim is to establish whether the content, attribution and certainty of claims change during transmission and to what extent the available sources support the claims compared. The research addresses three questions: how do different types of sources describe the US political position, training and operational activities; what similarities and changes appear in linked publications; and to what extent are journalistic claims consistent with the court transcripts and declassified documents examined?
Two hypotheses are proposed. H1: In some publications with documented links, claims are presented with a greater degree of certainty, without an additional evidentiary basis being cited. H2: Some later publications repeat earlier claims without citing a new and independent basis. The hypotheses are examined through a qualitative comparison of selected passages.
3 Sources and method
The analytical corpus consists of 26 publicly available records created or published between 1995 and 2025; the publication date of the official biography has not been established. It comprises two declassified US assessments, two US releases, five court transcripts, one official biography and sixteen media articles, translations or reproductions. Their distribution is shown in Table 1. The literature is used to define the research problem and context and is not included in the empirical corpus.
Table 1. Overview of the 26 records analysedSource: the author’s register of the sources examined. Titles have been shortened for clarity; full bibliographic details are provided in the list of sources. For P3, R1, R2 and A1, the date of reproduction is given in UTC.
ID | Date | Record and publisher | Role in verification |
|---|
K02 | 21 July 1995 | DCI Interagency Balkan Task Force: assessment of the conflict in Croatia | contemporaneous assessment of military intentions and possible outcomes |
K01 | 31 July 1995 | Schindler: memorandum for the meeting on 1 August | assessment of the imminence of an attack and differences between US agencies |
U01 | 4 August 1995 | Clinton: response to a question about Croatia | public presentation of the US political position |
U2 | 8 August 1995 | McCurry: press briefing | diplomatic contacts and warnings about the spread of the conflict |
T01 | 26 June 2003 | ICTY, Milošević: Galbraith’s testimony | statements about US assistance and MPRI’s contract |
T02 | 25 April 2006 | ICTY, Martić: Galbraith’s testimony | political non-opposition and circumstances relating to Bihać |
T04 | 23 June 2008 | ICTY, Gotovina et al.: Galbraith’s testimony | peaceful resolution and conditions for the protection of civilians |
T03 | 24 June 2008 | ICTY, Gotovina et al.: continuation of Galbraith’s testimony | non-opposition, conditions and MPRI’s private contract |
T07 | 9 July 2009 | ICTY, Gotovina et al.: Herrick’s testimony | statement D1578, departure from Croatia and limits of knowledge |
S01 | Undated | U. S. Army: official biography of Ivan Sarac | verification of biographical details, unit designation and recognition |
P1 | 24 May 2005 | Pukanić, Nacional: article about Clinton and Operation Storm | Croatian basis for comparing the message and intelligence exchange |
P2 | 5 June 2005 | Cryptome: US Role in Storm | English copy with an attributed Nacional source text |
P3 | 4 March 2006 | Google Groups: reproduction of Pukanić’s text | English reproduction citing OpenSubscriber and Cryptome |
P4 | 24 May 2005 | Index: article about indictments relating to Operation Storm | summary of Nacional and presentation of evidentiary value |
R1 | 2 March 2006 | Google Groups: Harris’s English text | basis for comparing expressions concerning the type of support |
R2 | 9 March 2006 UTC | Google Groups: Croatian translation of Harris | reproduction of the translation; cites Slobodna Dalmacija of 8 March |
A1 | 13 January 2006 UTC | Google Groups: AKI news report | reproduction of a news report of 12 January about Globus and Tenet |
A2 | 12 January 2006 | Azinović, RSE: ZAGREB | comparison of attribution and the description of Tenet’s position |
N1 | 2 October 2007 | Šoštarić, Nacional: interview with Perry | distinguishing indirect assistance from the participation of military units |
N2 | 29 January 2008 | Šoštarić, Nacional: announcement of Šarac’s testimony | journalistic claims about individuals, preparations for and monitoring of Operation Storm |
N3 | 10 February 2009 | Šoštarić, Nacional: announcement of US witnesses | repeated operational descriptions and announcement of court testimony |
N4 | 23 June 2008 | Tomljanović, Nacional: report on Galbraith | distinguishing earlier testimony from the date of the newspaper publication |
N5 | 16 January 2006 | Pukanić, Nacional: the cost of the generals’ defence | claims about the CIA and Tenet in the context of the defence |
E01 | 23 January 2006 | DER SPIEGEL: article about US links | journalistic claims with explicit markers of uncertainty |
J01 | 21 February 2006 | Heller, Opinio Juris: commentary on Spiegel’s article | link to the earlier record and quoted passages |
G1 | 4 August 2025 | Klarenberg, The Grayzone: article about the US role | more categorical reproduction with a link to Opinio Juris |
The sources were purposively selected on the basis of the content of the claims and the possibility of comparing them. The starting point was media articles about the US role in Operation Storm. Following their links and attributions identified related texts, translations and republications, while court transcripts, declassified documents, public statements and official biographical details were sought to verify individual claims. Searches covered the online collections of Nacional, Index and Radio Slobodna Europa, Google Groups, the digital collection of the Bill Clinton Presidential Library, public transcripts of the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY) and the international portals listed in Table 1. The review was concluded on 5 October 2026.
A record was included when text suitable for comparison was available and when its role in the transmission or verification of a particular claim could be determined. Media articles, translations and republications make it possible to trace changes in content and attribution, while documents, statements, transcripts and the biographical record provide a comparative basis for verifying individual claims. The reason for inclusion is therefore the analytical connection between a record and the claims under investigation, rather than its representativeness of a particular outlet or period. The resulting corpus of 26 records allows documented cases to be analysed, but does not constitute a comprehensive list of publications on the subject or a basis for estimating the frequency of the phenomena identified in reporting on Operation Storm as a whole.
The dates of messages on Google Groups are recorded according to their stored UTC timestamps because the displayed date changes with the time zone. The date of the news report or source text cited in a message is recorded separately.
The unit of analysis is a claim in a particular passage, together with its attribution and context. For each record, the title, displayed date, author or sender where identifiable, publication type, link and location of the comparison are recorded. The original pagination and line numbers are used for court transcripts. When verifying an answer, the question to which it responds is also included; a witness’s statement is distinguished from counsel’s question, a summary read out in court and a decision admitting an exhibit.
The comparison involves four procedures. First, it establishes whether a text describes an observation, another person’s testimony, a claim from another media outlet or the author’s conclusion. It then distinguishes the date of the event, the date of testimony and the date of publication. The third procedure compares passages with corresponding content, including translations and markers of certainty. The fourth verifies an individual media claim against an available direct record. Table 3 summarises fifteen points of comparison and the types of findings; each point is explained in the results.
An increase in certainty denotes the removal of expressions that present a claim as something reported, or its presentation as confirmed or proven information. A new evidentiary basis is understood to mean an additional identified document, testimony from a named individual or direct observation with which a later text supports the same claim. Republication and authorial commentary do not in themselves meet this criterion.
A direct link between publications is established when a later text cites or links to an earlier record. Textual correspondence without such a reference and shared reliance on a third source are recorded separately. A direction of transmission is assigned only to a documented relationship.
Comparisons of media articles concern the identified online versions listed in Table 1. Declassified documents and court transcripts available digitally are used to verify individual claims. Online texts have not been compared with printed copies or their facsimiles. Author, translator and sender are distinguished according to the information in each publication. The accompanying supplement provides a register of records, links, locators and short original expressions, together with SHA-256 checksums of the stored files. The register identifies the records used and the points of comparison. The authors’ intentions have not been investigated separately.
4.1 US assessments and political position
The title of the assessment of 21 July 1995 (K02) forecasts a likely major conflict in the autumn, but the first page allows for the possibility that developments around Bihać and Posavina or provocations by the Serb rebel side in Croatia could prompt military action by the Republic of Croatia during the summer. It considers Croatian military intentions, a possible advance towards Knin and the risks of a response by the armed forces of the so-called Republic of Serbian Krajina (RSK), the Army of Republika Srpska and the Yugoslav Army. Pages 8 and 9 discuss the limited scope of international pressure on the Croatian leadership, referring to the economic instruments of influence available to the European Union and its member states and to the German government’s warnings to Zagreb. It separately assesses the conditions for a possible collapse of RSK forces.6
The memorandum of 31 July (K01), prepared for a meeting the following day, distinguishes the State Department’s acceptance of assurances from the Croatian authorities concerning a limited military operation to assist Bihać from other agencies’ assessment of a broader attack. It links the possible success or failure of the Croatian military operation to subsequent cooperation in Bosnia and Herzegovina.7 A comparison of K02 and K01 shows a change in the assessment of the imminence of an attack over ten days. Both documents record US assessments of Croatian plans.
On 4 August, in response to a question about Croatia, Clinton linked Croatian action to relieving pressure on Bihać and urged caution about the spread of the war (U01).8 On 8 August, McCurry described diplomatic contacts and warnings to the parties involved (U2).9 These statements document the public presentation of US policy at the time of the operation.
Galbraith’s answers in court define the expression political non-opposition more precisely. In the Martić case in 2006, he distinguished giving a green or red light from a situation in which he could not demand that the Croatian side desist, given the danger to Bihać (T02).10 On 23 June 2008, he described US support for a peaceful resolution and conditions for the protection of civilians, stating that US statements should not have been interpreted as a green light (T04).11 The following day, he also testified that the Croats had understood US non-opposition and that the US side wanted them to understand that there would be no sanctions if they observed the stated conditions (T03).12
Galbraith’s answers distinguish explicit approval of the operation from non-opposition subject to the stated conditions. The comparison also encompasses the Croatian understanding of the US position. This testimony therefore provides a basis for determining the political relationship, while a claim about planning or directing the operation requires evidence of that specific activity.
4.2 MPRI: private contract, training and the claim of planning
In his testimony in the Milošević case in 2003, Galbraith said that, to his knowledge, the US had not assisted the Croatian Army in the operation or given it instructions on its military aspects. Regarding MPRI, he described a contract covering human rights, budgeting and leadership and stated that he was unaware of involvement in planning Operation Storm (T01).13
In the transcript of 24 June 2008, MPRI is described as a private company operating under a private contract with State Department approval. The training is linked to human rights and areas outside combat training.14 In an interview in 2007 (N1), Perry distinguished indirect and moral assistance from the participation of US soldiers or military units and mentioned the permitted assistance of a private company in organising the Croatian Army.15
The accounts compared describe the contract, approval and content of the training. They do not equate these activities with drawing up a plan for Operation Storm. Perry’s distinction between private assistance and the participation of US military units also leaves the question of intelligence exchange separate.
4.3 Nacional’s claims and Herrick’s testimony
Šoštarić’s article of January 2008 (N2) combines an announcement of Šarac’s testimony with an extensive description of US–Croatian intelligence cooperation. It links Šarac to all the preparations for Operation Storm, and Herrick and Šarac to monitoring Operations Flash and Storm from the General Staff. A later passage also states that John Sadler replaced Herrick a day or two before Operation Storm. The published text thus already requires a distinction between individuals and periods of service within the article itself.16
In February 2009 (N3), an announcement of testimony by Sadler, Herrick and Šarac is linked to almost identical descriptions of Šarac’s involvement, monitoring from the General Staff and the transmission of the operation to the Pentagon. The introduction states that each would testify from his respective position at the time. Later, the text mentions Herrick’s replacement before the operation began and the arrival of ‘trojice Amerikanaca’ (‘three Americans’) in the war room at midnight on 4 August, without naming them individually in that passage. Similarities between the two articles encompass named individuals and specific operational descriptions. A new announcement of proceedings does not in itself constitute new independent corroboration of the repeated claim.17
The official US Army biography (S01) records Šarac’s intelligence career, service in embassies and induction into the Hall of Fame in 2007. There is a verifiable difference in the designation of his former unit: Nacional gives the 518th Military Intelligence Battalion, while the biography gives the 519th.18 The biography does not describe Šarac’s role in preparations for Operation Storm or the transmission of the operation to the Pentagon, so those parts of the journalistic claim remain outside the scope of this biographical verification.
For Herrick, comparative sources are directly available. The public transcript of 9 July 2009 (T07) records the admission of his statement as exhibit D1578. The summary read out in court states that he left Croatia on 2 August 1995, and this date reappears in a question during examination-in-chief. The summary also describes a conversation before the operation with Markica Rebić, then Assistant Minister of Defence of the Republic of Croatia for Security, about the possible reaction of the international community, and general prior awareness of the forthcoming action.19
This conversation can be compared with Pukanić’s description of 2005 (P1), in which Herrick’s message to Rebić is presented as Clinton’s green light for the operation.20 The emphasis on speed corresponds: Nacional uses the expression ‘čista i brza’ (‘clean and quick’), while the court summary explicitly mentions the protection of civilians. The summary does not attribute the message to the president and includes Herrick’s qualification that he cannot speak on behalf of the international community. The conversation and the emphasis on speed have a comparative basis, while the attribution of the message to the US president is not confirmed by that summary.
In his oral answer, Herrick explains that Gojko Šušak, then Minister of Defence of the Republic of Croatia, had informed him of the planning of an offensive action, and he describes the standard military logic of such planning. During cross-examination, he confirms that he has no information about the actual conduct of the operation, that he had not seen the list of artillery targets and that he has no information about the specific weapons used against particular targets.21 A discussion of the plan before his departure should therefore be distinguished from participation in monitoring its conduct after his departure.
The finding concerns a temporal inconsistency within Nacional’s articles. A collective passage links Herrick and Šarac to the continuous monitoring of Operations Flash and Storm, while a later passage in the same article mentions Herrick’s replacement before Operation Storm. The court record of his departure on 2 August and Herrick’s answer about the limits of his knowledge support a distinction between his prior awareness and monitoring the operation’s conduct. The reference to ‘trojici Amerikanaca’ (‘three Americans’) in N3 does not name the participants, so it cannot independently establish that Herrick was present at that time. The inconsistency is therefore established in relation to collective attribution in a particular passage, rather than every claim or all the individuals described in the article.
Nacional’s report on Galbraith of 23 June 2008 (N4) explicitly includes earlier testimony in the Milošević and Martić cases.22 Distinguishing the date of publication from the date of each testimony shows that some of the quoted content concerns testimony already on record.
4.4 Translations, summaries and the attribution of evidentiary value
Pukanić’s article of 24 May 2005 (P1) describes US involvement and refers to Rebić’s written report, which is supposed to corroborate the message conveyed. In the passage on the exchange, it mentions encryption devices, and in the passage on interception, the designation NSE.23 The English text on Cryptome, published on 5 June under the title US Role in Storm (P2), gives encryption codes at the corresponding point, followed by NSA. The heading attributes the text to Pukanić and Nacional and thanks Profaca, but does not identify the translator.24
A message sent to CRO NEWS on 4 March 2006 (P3) reproduces the English text with the same differences and includes references to OpenSubscriber and Cryptome.25 The versions compared differ in the subject matter of the exchange, namely devices and codes, and in the designations NSE and NSA. The available information about transmission does not allow these changes to be attributed to a particular translator.
The Index article published on the same day as Pukanić’s article (P4) summarises Nacional and uses the expression ‘koji dokazuju’ (‘which prove’) in its opening sentence for documents concerning the US involvement described.26 It refers to published documents, while Nacional mentions a written communication about Herrick’s visit and testimony in the archives, without displaying the communication. The Index publication likewise neither displays the document itself nor provides a separate account of its verification. Evidentiary value is thus presented more strongly than the verifiable basis made available to the reader by the publications compared. The documentary relationships between the four records in this case are shown in Figure 1.
Figure 1. Documentary relationships between records linked to Pukanić’s article about Operation StormNote: Arrows indicate explicit reference to a source or a link; the dashed line without an arrow connects the versions compared. Croatian quotations are translated into English. The diagram does not assume direct copying in any particular direction. Source: Prepared by the author on the basis of records P1–P4.
Harris’s English text in a message of March 2006 (R1) refers in one passage to intelligence and technical support.27 The Croatian translation attributed to Joško Čelan and reproduced by Profaca (R2) gives ‘podatke i potporu’ (‘data and support’) at the corresponding point. However, a later passage in the same Croatian version retains the reference to real-time intelligence.28 A local change in the specificity of the expression is confirmed, rather than the removal of the intelligence component from the entire text.
The AKI news report dated 12 January 2006 and reproduced on Google Groups (A1), and Azinović’s article of the same date on Radio Slobodna Europa (A2), both refer to Globus. AKI cites the defence team and describes Tenet as someone who later became head of the CIA; RSE cites sources close to the legal team and identifies Tenet as head of the CIA without the same temporal qualification.29 The differences concern attribution and the temporal description of his position. The publications examined do not document direct borrowing from one another.
Pukanić’s article about defence costs, with a displayed date of 16 January 2006 (N5), also links the context of the defence to claims about the CIA and Tenet.30 It documents the appearance of a similar claim in another publication, without an additional basis being presented for independent corroboration.
Selected formulations and the corresponding points of comparison are shown in Table 2.
Table 2. Selected formulations in directly compared recordsSource: the author’s comparison of P1–P4, R1–R2, A1–A2, N2 and S01; the corresponding locators are given in the footnotes to Chapter 4. Quotation marks identify selected original expressions; the other points are summarised in Croatian in the original.
Records | First point of comparison | Second point of comparison | Finding |
|---|
P1 / P2 – P3 | „kripto zaštitne uređaje” | „encryption codes” | The term for the subject matter of the exchange has changed. |
P1 / P2 – P3 | „NSE-ijem” | „NSA” | The institutional designations are inconsistent. |
P1/P4 | „svjedočanstvo u arhivima” | „koji dokazuju” | The summary presents the evidentiary basis more strongly. |
R1/R2 | „intelligence and technical support” | „podatke i potporu” | The specificity of the type of support is locally reduced. |
R1/R2 | „real time intelligence” | „obavještajnim podatcima u stvarnome vremenu” | A later passage retains the intelligence component. |
A1/A2 | Information from Globus relating to the defence | Globus’s sources close to the defence legal team | Source attribution differs. |
A1/A2 | Tenet later becomes head of the CIA | Tenet is identified as head of the CIA | The temporal description of the position differs. |
N2/S01 | 518th Military Intelligence Battalion | 519th Military Intelligence Battalion | The designation of the former unit is inconsistent. |
4.5 Spiegel–Opinio Juris–The Grayzone: loss of markers of uncertainty
Spiegel’s article of 23 January 2006 (E01) has a question as its title. It refers to Globus and describes the US role using a series of qualifications: training at Fort Irwin, the Pentagon’s participation in planning, MPRI, Tenet’s meeting, aircraft operations and the exchange of satellite data are presented with the expressions ‘allegedly’, ‘purportedly’ and ‘is said to’, which mark a claim or unconfirmed information. It describes Tenet as the then deputy head of the CIA. Comparison with AKI and RSE shows three different ways of specifying the timing of his position.31 Qualifications attached to operational claims are part of the content of reporting; removing them changes the author’s relationship to the claim.
Heller’s post on Opinio Juris of 21 February 2006 (J01) links to Spiegel’s article and quotes passages from it while retaining the markers of uncertainty. Authorial commentary follows the selected quotations.32 The transmission of a newspaper report with its source clearly identified is documented.
Klarenberg’s post on The Grayzone of August 2025 (G1) uses the expression ‘Spiegel confirmed’ in the passage about Spiegel, while the accompanying link leads to Heller’s post. The same passage retains the attribution of the claims to Croatian military sources. In the following quoted passages, training, the Pentagon’s participation in planning, Tenet’s meeting, aircraft operations and the exchange of data are reproduced without the earlier markers of uncertainty. A change is thus established in the way confirmation is presented and in the operational passages compared, while attribution is retained in the introduction to that part of the article. No additional evidentiary basis for the more categorical wording is presented in those passages.33
The texts compared also differ in their concluding argument. Pukanić’s article and the versions of Harris’s text use US involvement in arguing against an interpretation of Operation Storm as criminal and against the treatment of Gotovina. The Grayzone incorporates similar claims into an accusatory portrayal of the US role. The same motif of US participation thus serves different interpretations of the operation.
Table 3. Summary of the 15 points of comparisonSource: the author’s comparison of the sources cited in Chapter 4. The points of comparison are not mutually independent accounts of events.
Identifier and sources | Subject of comparison | Type of finding |
|---|
C01: P1/P2/P3 | devices in the Croatian text and codes in the English reproductions | textual difference |
C02: P1/P2/P3 | different designations NSE and NSA | inconsistency in designations |
C03: P1/P4 | Index’s presentation of evidentiary value | increase in certainty |
C04: R1/R2 | specificity of support in one sentence and a later passage | local change with the broader context preserved |
C05: A1/A2 | attribution to the defence or to sources close to the defence | different attribution |
C06: A1/A2/E01 | temporal description of Tenet’s position | difference in wording |
C07: K02/K01 | assessments of the imminence of a Croatian attack | change in assessment over time |
C08: U01/U2/T02/T03/T04 | public statements and later testimony about the political position | distinguishing actions and circumstances |
C09: T01/T03/N1 | MPRI’s contract, training and planning | distinguishing types of assistance |
C10: N2/S01 | biographical details, unit designation and operational role | limited biographical verification |
C11: N2/N3 | corresponding operational descriptions | restatement of claims |
C12: N2/N3/N4/T01/T02 | announcement, testimony given and date of publication | distinguishing temporal levels |
C13: E01/J01/G1 | transmission of qualified claims | loss of qualifications and reference through an intermediary |
C14: P1/R1/R2/G1 | concluding direction of the argument | different interpretative frameworks |
C15: P1/N2/N3/T07 | Herrick’s message, departure and knowledge of the operation’s conduct | corresponding basis of the conversation and inconsistent temporal attribution of the role |
5 Discussion
The comparison shows that journalistic reconstructions connect claims with different evidentiary scope. Assessments K01 and K02 document US knowledge and expectations before the operation. Galbraith’s testimony defines political non-opposition and the conditions attached to it, while testimony about MPRI describes a private contract and training. Claims about particular individuals’ participation in planning or monitoring Operation Storm require separate verification of the time, place and activities.
Herrick’s case demonstrates the value of linking an article’s internal consistency to the court record. The journalistic description and the summary of the statement read out in court correspond in relation to the conversation with Rebić and the emphasis on the speed of the action, but present the origin of the message differently. The collective description of monitoring Operation Storm is not consistent with the later reference to Herrick’s replacement within the article itself; the transcript specifies his departure on 2 August and limited knowledge of the operation’s conduct. This finding concerns a named individual and specific passages.
The inconsistencies identified do not carry equal evidentiary weight. Differences between the designations NSE and NSA and between the expressions ‘kriptozaštitni uređaji’ and ‘encryption codes’ directly document a change in the text. They do not in themselves establish which designation is correct or what was actually exchanged. Expressions presenting a claim as proven and the omission of earlier qualifications change its apparent degree of certainty, but do not provide additional corroboration of its content. Herrick’s case has a more direct bearing on the assessment of a particular historical claim because the available chronology makes it possible to verify the attribution of his presence and activities during the operation. The evidentiary scope of this finding remains limited to his role and the passages compared; it cannot be extended to all claims about US intelligence cooperation or the participation of other individuals.
Two comparisons support H1. Index presents the evidentiary value of the documentary basis cited by Nacional more strongly, while The Grayzone omits earlier markers of uncertainty in selected operational claims. In both cases, more categorical wording is introduced without an additional basis being presented at the point compared. The Croatian translation of Harris’s text shows a different type of change: one formulation is less specific, while a later passage retains the intelligence content. The findings therefore do not indicate a single pattern across all reproductions.
H2 is supported by corresponding operational passages in Nacional’s articles of 2008 and 2009 and Heller’s explicitly attributed quotations from Spiegel. A new announcement of proceedings or authorial commentary is added to an earlier claim, but no additional independent source is cited alongside the repeated claim. When using such publications for historical research, it is necessary to retain information about the shared basis of their content.
The contribution to information science arises from combining the verification of an individual claim with a reconstruction of the relationships between the records transmitting it. The comparisons show why the origin of a claim, chronology, changes in wording and the available evidentiary basis need to be considered together when assessing credibility. This makes it possible to distinguish new evidence from republications and textual changes from inconsistencies relevant to assessing the event itself. The same method of verification can be applied to other corpora of digital sources in which claims are transmitted between media outlets, languages and periods. Such application requires a separate selection of sources and verification of each case.
6 Conclusion
Changes in content and the degree of certainty with which claims are presented, repetition of operational descriptions and a temporal inconsistency in the attribution of Herrick’s role were identified in the digital sources examined. The court transcript made it possible to specify his departure and knowledge of the conduct of Operation Storm more precisely. In the Spiegel–Opinio Juris–The Grayzone sequence, the operational passages compared were reproduced more categorically, with a link to intermediary commentary. Index presents the evidentiary value of Nacional’s source more strongly, while comparison of Pukanić’s Croatian text with its English reproductions shows a change in the term for the subject matter of the exchange.
The findings support both hypotheses in the selected comparisons. Historical assessment of the US role nevertheless requires separate verification of political non-opposition, private training, intelligence exchange and operational participation. The paper’s contribution to information science consists in documenting changes in the content, attribution and certainty of claims and distinguishing their repetition from independent corroboration. The different concluding arguments of the texts analysed show that claims about US involvement are used in different interpretations of Operation Storm.
The purposively selected corpus of 26 records is not representative of all reporting on the US role in Operation Storm. The findings concern the claims analysed and their documented relationships and do not allow the frequency of the phenomena identified outside the corpus to be estimated. Comparisons of media articles are limited to identified online versions; no comparison with original printed copies or their facsimiles has been conducted. The differences identified therefore cannot automatically be attributed to the original printed publications or to a particular participant in transmission.
The available sources allow individual claims to be verified, but do not establish the full extent of US involvement. The absence of corroboration in the records examined does not prove that a particular activity did not take place. The changes in wording and attribution identified also do not in themselves demonstrate deliberate manipulation or a shared agenda among the authors, whose motives have not been investigated separately.
