Conference paper

Pomirenje i ekumenizam u kontekstu krize civilizacije

Jure Zečević orcid.org/0000-0003-2591-1962 ; Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb, Zagreb, Croatia

Abstract

Proučavajući s teološkog motrišta i oslanjajući se posebno na dokument Tertio millenio adveniente autor u prvom dijelu identificira obilježja svjetske situacije na koncu drugog tisućljeća. Razmatrajući utemeljenost govora o krizi civilizacije, zaključuje da je aktualni govor o krizi i propasti civilizacije radi nekih milenarističkih razloga i očekivanja senzacionalistički i neopravdan, ali polazeći od činjenice da su sredstva samodestrukcije civilizacije danas neusporedivo moćnija nego li bilo kad ranije u povijesti opasnost propasti civilizacije i čovječanstva drži itekako realnom.
U svjetlu »dijagnosticiranog« stanja u drugom se dijelu govori o potrebi pomirenja u mnogostruko nepomirenom svijetu, posebno uzimajući u obzir »domaće« prilike. Ističe se da svaki teološki govor o pomirenju kao i svaka crkvena praksa naviještanja pomirenja treba imati u vidu mnogovrsne sastavnice procesa pomirenja, jer su uz oprost i pomirenje vezani i pravednost, i pamćenje dogođenoga, i priznanje krivice, i kajanje i spremnost da se počinjeno zlo nadoknadi.
Na temelju prikazane situacije u svijetu treći dio se bavi aktualnom ekumenskom situacijom. U pogledu učestalog govora o krizi ekumenizma zaključuje se da je ekumenizam danas u krizi vjerojatno samo onoliko i onako koliko i kako su Crkva i kršćanstvo u krizi, koliko i kako je civilizacija u krizi... S jedne strane nedvojbeno je, drži autor, da će raznovrsne i višedimenzionalne krize Crkve, svijeta i civilizacije morati imati svoj odraz i na ekumenizam. Politički događaji, kulturna, društvena, ekonomska pa čak i tehnička i informatička prožimanja utjecat će na intenzivnost i kakvoću ekumenskog gibanja, bilo da ga potiču, bilo da ga koče, bilo da ga mijenjaju. No s druge strane ekumenizam nije bespomoćna, pasivna žrtva vanjskih čimbenika i utjecaja, budući da je njegova bit s onu stranu nacionalnoga, političkoga i ekonomskoga, budući da je njegova srž u sferi crkvenoga i duhovnoga. Upravo zato što je ekumenizam bitno religiozna stvarnost autor drži da tezu: »Ekumenizam je mrtav« treba vrednovati samo kao simplifikaciju ili parolu nedovoljno upućenih. Jer tko god ima u vidu višedimenzionalnost ekumenizma i brojnost njegovih sastavnica, među kojima one duhovne i molitvene nipošto ne zauzimaju posljednje mjesto, složit će se da dokle god i jedna jedina kršćanska duša želi jedinstvo (kao što ga je želio Isus), dokle god jedna jedina kršćanska duša moli za jedinstvo (kao što je molio Isus), ekumenizam -barem kao duhovna stvarnost-neće biti mrtav.

Keywords

ekumenizam; pomirenje; kriza civilizacije; apokaliptički senzacionalizam; postmodema; dijalog; konfesionalni odnosi

Hrčak ID:

32096

URI

https://hrcak.srce.hr/32096

Publication date:

15.1.1998.

Article data in other languages: german

Visits: 2.150 *