Review article
Odnos mladih prema volontiranju, radu i slobodnom vremenu
Zlatko Miliša
; University of Zadar
Abstract
U ovomu će se radu sa sociologijskoga i pedagogijskoga aspekta aktualizirati relacije volontiranja, odnos prema radu i slobodnom vremenu kod mlade generacije. Odnos prema volontiranju, kao i odnos prema radu, dvostrukoga je karaktera što je posljedica dualizma vrijednosti na eksplicitne i implicitne. Rad nije po sebi odgojno poticajan, a nije ni suprotno- odbojne prirode. Javno većina izražava pozitivne stavove o radu i volontiranju, a privatno prevladava drugačije mišljenje, težnja da se zaradi bez rada, makar se pri tomu kršili zakoni. Višak dosade, a manjak ambicija, neki nazivaju novim porokom mladih i u slobodnovremenskim aktivnostima. Kada se rad nedovoljno cijeni, onda to objašnjava (i) nezainteresiranost pojedinaca za volontiranje. Da bi se promijenili stavovi prema volontiranju, potrebno je raditi na promjeni odnosa prema radu. Ako se volontiranje instrumentalizira, smanjuje se mogućnost istinske afirmacije ljudskih ideala. Jedan od indeksa razvijenosti društva jest i preferiranje odgovornosti u radu, stvaralaštvu, radnomu postignuću te formiranju prosocijalnih vještina koje se razvijaju volontiranjem. Volontiranje je značajan indikator u ispitivanju demokratičnosti društva, poticanju razvoja prosocijalnoga ponašanja i samoaktualiziranosti pojedinaca. U tomu se procesu razvijaju bitne determinante formiranja odgojnih vrijednosti rada. Kvalitetno korištenje slobodnovremenskih aktivnosti podrazumijeva, prije svega i ispred svega, aktivno volontiranje. Nije prihvatljivo da civilni sektor promatramo kao pokretača volontiranja, jer se tako implicira krivi zaključak da se kroz obitelj, školu, Crkvu..., ne mogu (tako) kvalitetno izgrađivati partnerski odnosi, odgojne vrijednosti rada i empatičnost.
Keywords
Radne vrijednosti; slobodnovremenske aktivnosti; volontiranje
Hrčak ID:
36239
URI
Publication date:
30.4.2009.
Visits: 5.941 *