Review article

Dijabetička retinopatija – patogeneza i klinička slika

Snježana Kaštelan orcid.org/0000-0002-3983-1157 ; Clinics for ophtalmology, General hospital
Martina Tomić ; Department for ophtalmology, Clinics for diabetes, endocrinology and metabolical diseases, School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Željka Rogulja-Pepeonik ; Department for ophtalmology, Clinics for diabetes, endocrinology and metabolical diseases, School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Višnja Mrazovac ; Clinics for ophtalmology, Clinical hospital centre Zagreb, Zagreb, Croatia

Abstract

Dijabetička retinopatija najčešća je mikrovaskularna komplikacija šećerne bolesti i jedan od vodećih uzroka novonastale sljepoće radno sposobnih osoba u razvijenim zemljama. Prevalencija retinopatije povećava se s trajanjem šećerne bolesti , a usko je povezana i s
nazočnošću hiperglikemije, hipertenzije, hiperlipidemije, trudnoće, nefropatije i anemije. Budući da se retina smatra metabolički aktivnim tkivom, u patogenezi dijabetičke retinopatije
važnu ulogu imaju različiti biokemijski, imunološki i nasljedni mehanizmi. Patofiziološke odlike dijabetičke retinopatije su poremećaj autoregulacije retinalnog krvotoka uslijed gubitka pericita,
oštećenje unutarnje krvno - retinalne barijere, zadebljanje bazalne membrane kapilara te oštećenje i proliferacija endotelnih stanica. Karakteristične kliničke promjene posljedica su četiriju procesa: formiranja mikroaneurizmi, povećanja propusnosti krvnih žila, okluzije kapilara te neovaskularne i fibrozne proliferacije. Prema kliničkoj slici dijabetička retinopatija dijeli se na neproliferativnu i proliferativnu. Dijabetička makulopatija predstavlja nazočnost edema s tvrdim eksudatima (fokalna, difuzna, eksudativna) ili ishemije (ishemična makulopatija) u makularnom području, a može biti pridružena i neproliferativnoj i proliferativnoj dijabetičkoj
retinopatiji. Glavni uzroci gubitka vida u bolesnika sa šećernom bolesti su dijabetička makulopatija i proliferativna dijabetička retinopatija. Dijagnoza dijabetičke retinopatije i makulopatije
postavlja se pregledom očne pozadine, nakon širenja zjenica, direktnom ili indirektnom oftalmoskopijom, fotografijama fundusa u boji, fluoresceinskom angiografijom, optičkom koherentnom
tomografi jom i ostalim metodama. Redovitim oftalmološki pregledi svih bolesnika sa šećernom bolesti imaju važnu ulogu u ranom otkrivanju i pravovremenom liječenju bolesti kojima je cilj sprječavanje sljepoće.

Keywords

dijabetička retinopatija; dijagnostika; klinička slika; patogeneza

Hrčak ID:

38808

URI

https://hrcak.srce.hr/38808

Publication date:

1.6.2009.

Article data in other languages: english

Visits: 3.842 *