Original scientific paper
PROPOVJEDNA I DIJALOŠKO-POUČNA VJERSKA POLEMIKA IZMEĐU ISTOČNE I ZAPADNE CRKVE 1741.I 1743.
Divna Zečević
; Institute of Ethnology and folklore research, Zagreb
Abstract
Sredinom 18. stoljeća vođene su pisanim i usmenim putem (propovijedanjem) vjerske polemike, napose između Istočne i Zapadne crkve. Vicko Marija Gučetić (u knjizi propovijedi Riječ Božja, 1743), dubrovački dominikanac, kao i franjevac Stjepan Vilov (u knjižici Kratak i krotak razgovor među krstjaninom i ristjaninom 1741.) na polemički način iznose argumente u prilog tvrdnji da su samo jedna vjera i jedna Crkva - prave dok sve ostale proglašavaju "lažljivim vjerama". U kontekstu kršćanskog propovjednog naučavanja 18. stoljeća, polemičko inzistiranje na ispravnosti samo jedne vjere i crkve ukazuje se kao logična pojava utemeljena na učenju o jednome Bogu i jednoj vjeri ("Unus Deus, una fides"), kao i potrebi priznavanja jednog crkvenog poglavara ("Unum corpus, unus spiritus").
Propovjedno naučavanje 18. stoljeća obilježeno je vjerom u razum i objašnjivost čovjeka, prirode i svijeta, pa otuda i nastojanje da se "grešnika" uvjeri (u-vjeriti) što znači uvede u jedino moguću pravu vjeru.
Pučke desetaračke pjesme fra A. Kačića Miošića i deseteračke pjesme nastale ugledanjem na Kačića, sredinom 19. stoljeća u Makarskom primorju, kao i polemička i dijaloško-poučna knjižica Stjepana Vilova, populariziraju teološke polemike između Istočne i Zapadne crkve i registriraju sukobe oko crkvenog jedinstva na najširoj socijalnoj razini. Populariziranjem teoloških polemika smanjuje se rascjep između pučke vjere i teologije i svodi se na razinu pučke vjere i pučkog govora o vjeri, što nedvojbeno pripada sferi pučkog baroka.
Keywords
Hrčak ID:
43467
URI
Publication date:
18.4.1996.
Visits: 1.666 *