Kinesiology, Vol. 36 No. 2., 2004.
Preliminary communication
Incidencija orofacijalnih ozljeda kod srednjoškolskih košarkaša
Nikolina Dilberović
Davor Seifert
Vjekoslav Jerolimov
Abstract
Uvod
S obzirom na prirodu igre, košarka je jedan od najdinamičnijih sportova. Igrači moraju pokazati čitav spektar bazičnih i specifičnih funkcionalnih i motoričkih sposobnosti. Sve veći broj utakmica, zahtjevi za dinamičnijom i agresivnijom igrom, posebno tijekom faze obrane, bitan su čimbenik porasta broja ozljeda u ovoj sportskoj igri. Prema taksonomiji Svjetske stomatološke federacije (FDI), košarka se ubraja u sportove srednjeg rizika za razvoj orofacijalnih ozljeda pa, prema tome, korištenje štitnika za usta nije obavezno. Ipak, neka su istraživanja pokazala da je incidencija orofacijalnih ozljeda u košarci i nogometu veća nego u američkom nogometu, koji je, prema taksonomiji FDI-a, klasificiran kao sport visokog rizika.
Podaci o orofacijalnim ozljedama igrača u srednjoškolskoj košarci u Republici Hrvatskoj su oskudni. Stoga je cilj ovog preliminarnog istraživanja bio identificirati učestalost i ozbiljnost orofacijalnih ozljeda na temelju izabranog uzorka košarkaša trećih i četvrtih razreda srednjih škola iz Zagreba i okolice.
Metode
Ispitivanje je provedeno na temelju kratkog upitnika koji su ispunila 53 učenika srednjih škola, 13 učenika 3. razreda i 40 učenika 4. razreda koji treniraju košarku tijekom nastave tjelesnog odgoja u srednjoj školi (tablica 1). Prije ispunjavanja upitnika, svi su ispitanici dobili upute i objašnjenja vezana uz cilj i svrhu istraživanja.
Rezultati, rasprava i zaključak
Podaci dobiveni istraživanjem pokazuju ukupno 160 orofacijalnih ozljeda u razdoblju od četiri godine (prosječno 3.02 ozljede po igraču ) (tablica 2 i 3). Najčešće ozljede su laceracije (razderotine) i kontuzije (nagnječenja) usana, obraza i jezika (ukupno 156). To je moguće pripisati relativno slabijoj koordinaciji i agilnosti uzrokovanoj naglim porastom tjelesne mase i dužine ekstremiteta u razdoblju na kraju puberteta.
Ozljede u košarci ovise i o igračkom mjestu u ekipi. U ovom smo istraživanju dobili da su između pet pozicija u košarkaškoj ekipi najčešće ozlijeđeni igrači snažno krilo (igračka pozicija 4), s prosječno 10 ozljeda, zatim bek organizator igre (pozicija 1), s prosječno 5,5 ozljeda, krila (pozicija 3), s prosječno 1,71 ozljedom, te bek šuter (pozicija 2), s prosječno 1,35 ozljeda, dok su najmanje ozljeđivani centri (pozicija 5), s prosječno 1,14 ozljeda tijekom promatrane četiri godine (tablica 4).
U dosadašnjim istraživanjima rezultati su malo drugačiji (Jerolimov, Seifert i Carek, 2001; Meeuwisse et al., 2003) pokazuju da su najčešće ozljeđivani igrači centri, zatim bekovi, dok se najrjeđe ozljeđuju krila. Ovdje obrađeni rezultati istraživanja u velikom se stupnju podudaraju sa spomenutim rezultatima navedenim u znanstvenoj literaturi ako se upotrijebi tročlana klasifikacija igračkih pozicija u košarci. Tako se i u našem istraživanju dobiva da su najčešće ozljeđivani centri sa 3,47 ozljeda, slijede bekovi sa 2,89 ozljeda te krila sa 1,71 ozljedom.
Igrači su 37 puta naveli da su osjećali bol prilikom otvaranja/zatvaranja usta. Navedeno je 5 ozljeda temporomandibularnog zgloba i 20 slučajeva boli i ukočenosti mišića lica (tablica 5). Navedena su i 4 slučaja klimavih, izbijenih i/ili slomljenih zuba (2 klimajuća i 2 slomljena). Tri su igrača naznačila da su pokušala koristiti štitnik za usta, ali ga samo jedan od njih redovito koristi (tablica 6).
Iako većina igrača vjeruje da štitnik sprečava orofacijalne ozljede, samo ga 6% koristi, premda su Maestrello, deMoya i Primosch (1989) u svom istraživanju istaknuli da je incidencija ozljeda 6,7 puta veća ako se ne upotrebljava štitnik. Prema istraživanju Flandersa i Bhata (1995), orofacijalne ozljede čine 62% svih ozljeda tijekom košarkaške utakmice. Rezultati dobiveni ovim istraživanjem, vezani uz korištenje štitnika za usta, odgovaraju nalazima drugih znanstvenih istraživanja. Stoga možemo zaključiti da bi korištenje štitnika za usta kod košarkaša srednjoškolske dobi trebalo postati obavezno. Korištenjem štitnika mogle bi se gotovo u potpunosti eliminirati laceracije i kontuzije, dvije vrste ozljeda kojima je orofacijalni sustav najviše izložen.
Istraživanje bi trebalo proširiti uključivanjem amaterskih i profesionalnih košarkaša radi prikupljanja opsežnijih podataka.
Keywords
Hrčak ID:
4202
URI
Publication date:
23.12.2004.
Visits: 2.443 *