Review article

Mehanizmi rezistencije na karbapeneme u Acinetobacter baumannii

Ivana Goić-Barišić ; Odjel za mikrobiologiju i parazitologiju, KBC Split, Splt, Hrvatska

Abstract

Pripadnici roda Acinetobacter su nefermentativni mikroorganizmi široko rasprostranjeni u vodi i na zemlji. Pojedine vrste unutar roda sastavni su dio fiziološke flore kože i sluznica te su sposobni preživjeti duži vremenski period na suhim i vlažnim površinama. Acinetobacter baumannii je oportunistički uzročnik hospitalnih infekcija, prvenstveno u imunokompromitiranih bolesnika. Sve do 1970-ih godina, većina izolata unutar roda Acinetobacter bila je osjetljiva na široki spektar različitih antibiotika. Razvoj rezistencije na karbapeneme novijeg je datuma i posljedica je stvaranja metalo-β-laktamaza (karbapenemaza), oksacilinaza koje imaju sposobnost hidrolize karbapenema, gubitka proteina u vanjskoj membrani, izbacivanja antibiotika iz stanice ili kombinacije navedenih mehanizama rezistencije. Smatra se da su karbapenemaze i oksacilinaze koje hidroliziraju karbapeneme najznačajni u ekspresiji rezistencije na karbapeneme u kliničkih izolata A. baumannii. Enzimi koji imaju sposobnost hidrolize karbapenema u kliničkim izolatima A. baumannii pripadaju molekularnoj klasi D (OXA enzimi, oksacilinaze) ili molekularnoj klasi B (metaloenzimi iz grupe IMP, VIM i SIM karbapenemaza). Veliko kliničko značenje danas imaju oksacilinaze koje se dijele u četiri filogenetske skupine specifične za izolate A. baumannii: OXA-23 skupina, OXA-40 skupina, OXA-58 skupina i najveća OXA-51 skupina, poznata i kao prirodno kromosomski kodirane oksacilinaze. OXA-51 skupina oksacilinaza uglavnom ima slabu sposobnost hidrolize karbapenema, ali prisustvo insercijske sekvencije ISAba1 smještene neposredno uz blaOXA-51 like gen djeluje kao promotor rezistencije ili smanjene osjetljivosti na karbapeneme. Zabrinjavajući porast rezistencije na karbapeneme zabilježen je posljednjih godina među izolatima A. baumannii u nekoliko bolnica u Hrvatskoj. Molekularna osnova smanjene osjetljivosti na karbapeneme istražena je na velikom broju izolata iz KBC Split, a šesnaest izolata uključeno je i u međunarodni ARPAC (Antibiotic Resistance, Prevention and Control) projekt. Genotipizacija pomoću dvije metode (RAPD i PFGE) potvrdila je pripadnost hrvatskih izolata Europskom klonu I (sekvencijska grupa 2).

Keywords

A. baumannii; rezistencija; karbapenemi

Hrčak ID:

50625

URI

https://hrcak.srce.hr/50625

Publication date:

4.12.2009.

Article data in other languages: english

Visits: 2.837 *