Review article
Upotreba SZ-a u NZ-u, posebice Pavlova
Marinko Vidović
orcid.org/0000-0003-0746-023X
; Catholic Faculty of Theology, University of Split
Abstract
Neosporna je činjenica da Pavao, kao Židov rabinskofarizejske
formacije, rabi židovsko Pismo kao sigurno uporište i auktoritet vlastitoga kršćanskog iskustva.
Auktor ovoga članka, polazeći od općenite upotrebe SZ-a u NZ-u i
protumačivši ovo nazivlje, posebice istražuje Pavlovu upotrebu Pisma.
Pavlovu upotrebu SZ-a auktor promatra pod nekoliko vidova: tematske sfere starozavjetnih navoda; familijarnost sa starozavjetnim tekstom; egzegetske metode upotrebe; različita značenja SZ-a. Tematski gledano, Pavao upotrebljava SZ najčešće u govoru o opravdanju po vjeri, a gotovo nikada u kristološko-soteriološkom kontekstu. Što se tiče familijarnosti s tekstom koji navodi, uočava se raspon od krajnje vjernosti LXX-om tekstu do krajnje slobode izmjenom, doradom ili aproksimacijom teksta ili konteksta. U egzegetskim metodama služi se njemu suvremenim judaističko-rabinskim metodama, reinterpretirajući najčešće starozavjetni tekst u svjetlu događaja Krist. S obzirom na značenjsku
upotrebu SZ-a, razlikuje SZ kao zakon, kao obećanje, kao Pismo ili
normativnu riječ Božju i kao izričajno sredstvo svojih misli i refleksija.
U zaključku, kao glavni razlog Pavlova korištenja SZ-a auktor vidi
ukazivanje i dokazivanje kontinuiteta Božje objave i proevanđeoske uloge SZ-a.
Keywords
SZ; NZ; tematske sfere; egzegetske metode; reinterpretacija; Zakon; obećanje; Pismo; izričajno sredstvo
Hrčak ID:
50760
URI
Publication date:
21.9.1999.
Visits: 1.321 *