Review article

Gospa u hrvatskoj književnosti

Drago Šimundža ; Catholic Faculty of Theology, University of Split

Abstract

Kult Blažene Djevice veoma je raširen, u hrvatskom narodu, od
najstarijih vremena. U tom se svjetlu tijekom stoljeća spontano širio iz religiozne prakse u duhovnu baštinu. U svim granama umjetnosti: u
graditeljstvu, kiparstvu i slikarstvu, u pjesmi i molitvi. Autor u raspravi istražuje marijanske motive u hrvatskoj književnosti
tijekom povijest u svim stilskim razdobljima: od srednjovjekovnih legenda do suvremenih lirskih inspiracija, u umjetničkoj i pučkoj formi, književnim vrstama i crkvenoj popijevci. Uz najstarije pučke stihove i legende, pasionske plačeve i dramska prikazanja od XIII. do XV. stoljeća, vrlo rano se u humanizmu i renesansi javljaju i autorske pjesme: marijanske pohvale, religiozno-rodoljubne molitve, pobožni zazivi i zahvale, prilozi teološke i egzistencijalno-religiozne motivike. Taj tijek se - doduše različite frekvencije - kontinuirano nastavlja u pučkom i umjetničkom obliku do naših dana. U XX. su stoljeću marijanski motivi vrlo česti, i u književnim stilovima i u pučkoj (crkvenoj) popijevci. Zbog toga je glavni dio radnje posvećen novijoj marijanskoj motivici u hrvatskoj književnosti. Tematska su joj polja i pjesnički motivi raznoliki, teološki i religiozno bogati.
Lirika zauzima središnje mjesto. Iako u njoj prevladavaju nabožne
teme u tradicionalnom izričaju, ima dosta literarno vrijednih nadahnuća, moderne forme i visoke estetske vrijednosti.

Keywords

Gospa; hrvatska književnost

Hrčak ID:

50762

URI

https://hrcak.srce.hr/50762

Publication date:

21.9.1999.

Article data in other languages: english

Visits: 3.334 *