Bogoslovska smotra, Vol. 80 No. 4, 2010.
Review article
Ricoeurova »podučena egzegeza«
Jadranka Brnčić
orcid.org/0000-0002-0568-5673
; Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Abstract
Članak nastoji izložiti načela Ricoeurove »podučene egzegeze« u dvostrukom horizontu: horizontu hermeneutičke refleksije kakva se ne bavi gotovim dogmatskim izričajima te horizontu vjere kakva se kuša kroz tekstove, istodobno promatrajući tekstove s distance i uvažavajući njihovu unutarnju polifoniju. Takav pristup upozorava na granice različitih interpretativih metoda te mogućnosti njihove konvergencije. Tri figure »podučene egzegeze« o kojima Ricoeur piše - povijesno-kritička, semiotička metoda i metoda povijesnoga istraživanja književnih oblika -prisutne su već i u biblijskoj egzegezi. Svaka od njih ima druge pretpostavke i drugu svrhu: znanstvene egzegeze razlikuju se od eklezijalnoga, konfesionalnoga, a ovaj djelomice i od kerigmatskoga čitanja. Ricoeur uzima u obzir svaki od aspekata, ali ga zanima ponajprije rad samoga teksta, tj. njegova nutarnja dinamika. Ricoeur govori o trima fazama čitanja: čitanje perikopa, intertekstualno čitanje i globalno čitanje. Čitanje perikopa, tj. odabranih dijelova, omogućuje uvid u kerigmatsku, navještajnu dimenziju teksta. U drugoj fazi, intertekstualnom čitanju, perikope objašnjavaju jedna drugu, i to ne samo nadopunjujući se sadržajno ili interpretativno, nego izražavajući istu poruku u različitim književnim vrstama i s različitih aspekata koji tek zajedno tvore i izražavaju smisao poruke. Globalno (globalisante) čitanje Biblije pretpostavlja jedinstvo njezina smisla. Polifonija koja proizlazi iz intertekstualnosti primorava tražiti neku vrstu dominantne teme cjeline. Ricoeur predlaže da se vrata ostave otvorenima za nekoliko modela obuhvatnoga jedinstva kako se ne bi upalo u opasnost ideologiziranja i kako se ne bi dopustilo kanoniziranje pojedinačnih teoloških koncepata koji se žele nametnuti, kao što se svojevremeno bio nametnuo Barthov teološki koncept povijesti spasenja (Heilsgeschichte). Kada istražuje polifoniju diskurzivnih modaliteta Biblije, njezin policentrizam, i raznolikost načina imenovanja Boga; kada zauzima stav protiv krajnjeg dosega teologije povijesti spasenja naspram drugih konstrukcija biblijskih teologija - u svemu tomu Ricoeur doseže egzegezu koja razmišlja o vlastitim granicama. Biblijska poruka do nas dopire kroz niz slojeva interpretacija: odnos govor - pismo, samointerpretacija Pisma, prepletanje naracije i kerigme, teološka i druga tumačenja. Ricoeurova hermeneutika nastoji otkriti značenje teksta kakvo je moguće prije nego što su tekst i analiza bili odvojeni, tj. na razini imanentne, a ne eksplicitne simbolike. Prema Ricoeuru, moguće je teološki koncept raščlaniti do njegove kerigme, a iz krutoga paradigmatskoga čitanja osloboditi njegovu dinamiku.
Keywords
biblijska egzegeza; interpretativne metode; hermeneutika; konvergencija; interpretacija
Hrčak ID:
63025
URI
Publication date:
30.12.2010.
Visits: 2.378 *