Original scientific paper
Svečarska kritika i djelovanje u djelu 4/4 Down the Stairs Felixa Labanda
Michael Titlestad
; University of the Witwatersrand, Johannesburg, South Africa
Martina Viljeon
; University of the Free State, Department of Music, Bloemfontein, South Africa
Abstract
Ovaj članak predstavlja, na različitim razinama, dijalošku analizu djela 4/4 Down the Stairs (kao trivijalno, kao banalni pastiš, kao komercijalno, nekoherentno, sekundarno ili kao izblijedjeli minimalizam).
Rasprava se sastoji od triju odlomaka. U prvome se teoretizira, kroz osporavanu prizmu formulacije o karnevalesknom Mihaila Bahtina, o Labandovoj uporabi 'niskog drugog' ('lowother') kao svečarske kritike. U njemu se rješava estetičko-ideološki diskurs, uključujući dizajn omota i sâmu glazbu, približavajući se glazbi opisnom analizom 'Blue Crack Twos', jedne od traka na albumu. Ovaj odlomak valja čitati kao skeptično uprizorenje Bahtinova teorijskog aparata koje privlači pozornost na svoja ograničenja čak i kada ocrtava mogućnosti karnevala kao oružja protiv pretvaranja i hipokrizije moćnih.
Druga rasprava komplicira cijelu stvar. Obraća se djelu francuskog ekonomista i filozofa Jacquesa Attalija da bi razmotrila njegovo razlikovanje između ’masovne glazbe’ i onoga što definira prilično idiosinkretički kao 'kompoziciju'. Attalijeva političko-ekonomska teorija glazbene produkcije, koja supostavlja polivalentne trope karnevala i korizme, predstavlja uvjerljivu kritiku industrije popularne glazbe. Potom se u ovom odlomku unosi dodatna opominjujuća nota kao protuteža slavljenoj 'veseloj' kritici. Njome se sugerira da prividno karnevaleskna subverzija, kada je nerazmrsivo integrirana u produkcijske i reprodukcijske krugove, često ne čini ništa drugo nego fetišizira ponavljanje i potrošnju.
Treći i završni odlomak je optimističniji. U njemu se nastoji razviti, putem ideja Michela de Certeaua, teorija nijemog i uvjetovanog djelovanja koja povlađuje Labandovoj kreativnosti kao hvatanje glazbene mogućnosti na način koji de Certeau opisuje kao 'pješačku' kombinatornu i odnosnu praksu. U ovom se odlomku pokazuje da Attalijeva krajnje modernistička kritika ‘masovne glazbe’ ne odgovara zadatku prepoznavanja puteva kojima se glazbenici pojedinci, s pomoću lukavstava prilagođavanja i manipulacije, uključuju u prevladavajuće akustičke poretke te čineći tako uvode u te poretke i novinu i nepostojanost.
Keywords
Hrčak ID:
64286
URI
Publication date:
14.1.2005.
Visits: 1.198 *